Malovan obiljži trideset godina od trećeg aprila 1992. godine, skromno uz liturgiju i parastos svojim poginulim najbližima, a kako bi drugačije, uvijek onako kako smo i navikli, bez pompe, bahatosti, skupocjenih automobila, velikih govorancija, rasipanja cvijećem, jednostavno u miru hrišćanski u svom bolu a i ponosu što smo ih imali. Neka im je vječna slava i hvala.

Malovan, trideset godina poslije (03.04.1992-03.04.2022)
1.4.2022.

Kako je sve počelo, dođoše neka teška vremena, krenuše razne tenzije, poče se država raspadati zapadne republike se odvojiše, rat se osjeća u vazduhu, Srbi se boje da se ne ponovi 1941. godina, neposredno poslije Bosanskog Broda  Malovan na nekoj vjetrometini, udaru, dođe 3. april 1992. godine, napadoše Malovan, selo u plamenu, gori, atriljerijska  priprema ravna Poljce, Priviju, Lanišće i Anišće poče da gine narod, to jutro poginuše na kućnome pragu skupa očevi, majke, sinovi, i to  Vlade ( 1907-1992) Aćimov, njegov sin Milan (1936-1992), Darinka, djevojački Zubić (1935-1992), Svetozar-Svetko (1962-1992) Simin, Miloš (1925-1992) Mitrov, njegov sin Mitar (1967-1992), Mitar (1940-1992) Danin, Dušan (1967-1992) Simin, Marinko (1922-1992) Lukin, sve Duvnjaci iz roda Tvrtkovića, te Niko Kanlić (1957-1992) Petrov,  i Žikica Maksimović (1966-1992) Jovin, nakon dan dva Mirko Kanlić (1950-1992) Dušanov  i Vojislav-Vojin Kanlić (1955-1992) Gojkov, Ilija Vavan (1950-1992) Gojkov, Vlado Duvnjak (1945-1992) Dragomirov Đorđića, nešto kasnije Rane Marić (1956-1992) Marinkov, bijaše ranjeni Mirko-Mirišan i Ljubica-Bojanuša Duvnjak, oni što imadoše više sreće izbjegoše u pravcu poljana, Hrbljina i Glamoča, mnogi bijaše zarobljeni njih više od 90 malovčana a ukupno kupreških Srba oko 180, još uvijek se ne zna za sudbinu sedamnaest kupreških Srba, među njima malovčana Nikole-Nike (1957-) Savinog, i Dušana  Duke Duvnjaka (1965-) Vladinog, Spasoje-Paje Kanlića (1956-) Jovinog, Đoke Marića (1932-) Radinog, Dušana- Dule (1937-) Kanlića Vojkovog, iako je trideset godina od toga dana prošlo. Tokom rata pogunuše i malovčani Bajilo Marko (1945-1994) Rajkov, Mirko Vavan (1949-1994) Mitrov, Sava Duvnjak (1937-1993) Anđelkov, Slobodan Duvnjak (1942-1995) Jovin, Mladen  Duvnjak (1958-1993) Mitrov, Petar Kanlić (1975-1994) Markov, Mirko Duvnjak (1933-1993) Vladin umrije nakon što je razmjenjem,  Dragan Kolonja zvani Caka Davidov,  (1972-1995), Vojislav Kolonja (1952-1995) Slavkov, Predrag Marić (1951-1992) Svetkov,  Mile Duvnjak Mitrov zvani Mile Ružin (1918-1992) neposredno nakon razmjene umrije, Dušan Ivaz, (1965-1995) Bogoljubov, Milorad Marić (1948 -1995) Brankov, Ljiljana Duvnjak, djevojački Velemir (1969-1994) Vladimirova, Đuka Kanlić, djevojački Milišić (1968-1994) Slavkova, Radojka  Marjanović, djevojački Duvnjak (1952-1994) Vukanova, Anđa Spremo, djevojalki Marić (1935-1992) Ilijina. Selo postade prva borbena linija, ipak u lošem ima i dobroga skupa brane selo borci iz Donjeg i Gornjeg Malovana, Blagaja ne upadoše u zamku iz Drugog svjetskog rata kada su bili podijeljeni i pucali jedni na druge. Za  Republiku Sršsku koju neki sada svojataju i baštine poginu 189 Srba sa Kupresa boraca  VRS i policajaca RS, 38 civilnih žrtava rata, kao i 250 boraca VRS i policajaca RS iz drugih opština Bugojna, Šipova, Mrkonjić Grada, Ključa, Drvara, Banja Luke, Glamoča, Bosanskog Grahova, Bosanskog Petrovca, Čelinca, Gradiške, Jajca, Zenice, Donjeg Vakufa, Prijedora, Teslića, Kneževa, Bosanske Krupe, Mostara, Nevesinja, Bijeljine...

Neka je svima veliko hvala,  mnogi su naptopili kuprešku zemlju svojom krvlju a oni koji ostadoše živi ratovaše više od četiri godine a potom se rasuše  po cijelom svijetu, nisu oni tražili ništa materijalno kao satisfakciju za svoju borbu i odbranu srpskog naroda, ali ipak mnogi ostadoše materijalno siromasi a bogati u duši a za simboličan borački dodatak na mjesečnom i godišnjem nivou neka se stidi onaj ko ga je odredio i određuje.

I tako Malovan dočeka 3.april 2022. godine, prođe trideset godina, šta reći a ne biti pun sjete, biti tužan a ne zaplakati, istovremeno biti i ponosan na njih.  U Malovanu proteklu zimu prezimi manje od tridesetoro malovčana. I to malo što ih se vratilo jedno po jedno odlaze nebeskim kočijama tamo gdje su već trideset godina pomenuti malovčani Vlade, Mirko, Mitar, Milan, Darinka... A  trećeg aprila 1992. godine u Donjen Malovanu je bilo 79  a u Gornjem 33 domaćinstava, a ove 2022. godine jedva dvadeset u oba Malovana i manje od trideset malovčana, ali još jedno ali...

Na liturgija i parastosu bijaše kao i obično naši malovčani, njigovi prijatelji, kumovi a ove godine u Malovan dođe i sestra Žikice Maksimovića sa svojom porodicom iz Šipova, čiji brat je položio život za Republiku Srpsku. Pokoj duši svim našim novomučenicima, neka im je laka crna zemlja. Posebna zahvalnost našem parohu ocu Marku, kao i našoj Valenrini Tini na fotografijama.

 
Zoran Duvnjak

Vaš komentar na tekst:




Polja označena sa * su obavezna za unos
Urednici sajta www.malovan.net ne odgovaraju za sadržaj poruka i komentara posjetioca ovog sajta. Urednici zadržavaju pravo da poruke i komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadržajem brišu ili mijenjaju. Ukoliko mislite da je neka od objavljenih poruka ili komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiva za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu info@malovan.net sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni tekst.
Komentari posjetilaca:

Trenutno nema komentara na ovaj tekst.

Facebook komentari