Još jedan izvod iz knjige Malovan u Srcu, ovaj put posvećen preminulom Momčilu Momi Marići iz Rilića zvanom Bukarica. Spremao sam se da jedan primjerak knjige poklonim Momi da čita i prisjeća se lijepih trenutaka, Sarajeva, autobusa, mladosti, studenata, ali nije onako kako planiramo nego kako neko odozgo odredi. Momo se upokoji uoči 20.02.2022. godine i ode direktno u naša sjećanja, pokoj ti duši naš Momčilo, Momo, Bukarica i čekaj nas svoje studente sa nebeskim autobusom gore negdje.

Autobuska linija Kupres-Sarajevo svakim danom u    06,00 sa Momom Bukaricom, Tadijom i Jovicom-Sjećanje Na Momu Bukaricu
21.2.2022.

Osamdesetih godina prošlog vijeka mnogi se sećaju sa osmjehom na licu i komentarišu, bilo je to neko lijepo vrijeme. Bilo je zaista lijepo vrijeme za mene i moju generaciju, odnosno one rođene 50-ih i 60-ih. Moja generacija je završila srednju školu 1980. godine i mnogi smo upisali fakultete, uglavnom u Sarajevu, manje u Banja Luci, Beogradu, Zagrebu, Osijeku. Te ili sledeće godine, u zavisnosti od toga da li smo otišli u JNA, većina nas iz Malovana  krenusmo na studije u Sarajevo, a među njima i Anđelka Marić, bila je jedna od najboljih učenika naše generacije, Boja Vavan je takođe odličan učenik, Jelica Kanlić, Zoran Duvnjak, Mirjana Duvnjak, Bogoljub Duvnjak, Nenad Marić, Rajko Marić već je studirao u Sarajevu kao i Niko Bajilo, Radivoj i Nikola Duvnjak te  Milan  Zjajić već diplomirali. Nas je tada iz  opštine Kupres bilo zaista mnogo, samo ću neke od njih navesti, jer se sigurno svih neću sjećati, neka se ne ljute, a to su Svetozar Bojanić, Hamdija Mešan, Jagoda Goga Radić, Mirjana-Manja Krstić, Sanja Krstić, Mićo Đurić, Jelena Karan, Jelena Kanlić, Zora Kanlić, Josip Maleš, Jelena Maleš, Rajko Trifunović, Siniša Karan, Ante Smoljo, Nediljko Ćaleta, Mirko, Bariša i Đurđica Vila, Jaca Karan, Ranko i Miroslav Bojanić, Milivojko i Marko Zubić, Jelica i Rosa Koviljalo, Dragan Vavan, Marko Matić, Gojko Marić, Željko Mijatović...bilo nas je zaista mnogo.

Svi mi smo putovali istim autobusom tadašnje firme „Bosna“ iz Livna, jedne od najjačih u BiH, a možda među prvih deset i u bivšoj Jugoslaviji.  Ali da se vratimo na autobusku liniju Kupres-Sarajevo, koja je kretala iz Kupresa u 06,00 časova a iz Sarajeva u 14,00 časova i njenu legendarnu i svima nama poznatu postavu , koju smo smatrali kao dio svoje porodice, vozača Momčila Marića-Momu zvanog Bukarica iz Rilića i konduktera Tadiju Martića iz Šemenovaca, oba kršni crne puti, brkajlije, gorštaci plemenita srca, Momo malo stariji, Tadija mlađi. Autobus, kao u kultnom filmu „ko to tamo peva“, svako jutro vbi kretao ispred kafane „Lašva“ i uvijek veselo, gotovo do polovine bi se napunio u Kupresu, dok bi u Bugojnu dopunio broj putnika i tako preko Donjeg Vakufa, Travnika, Viteza, Busovače, Kiseljaka, gdje bi obavezno odmarao. U Kiseljaku, mi studenti bi uglavnom tu pojeli leponju sa kajmakom koja bi se, čini mi se, odmah pretvarala i krv, toliko je bila ukusna. Posada autobusa, ns čelu sa Momom uvijek susretljiva, nasmijana primala je putnike uz put gdje god je bilo potrebno, mnogi su kao i mi čekali samo taj autobus. Momo je znao lijepo zapjevati, zasvirati na dvojnice, a čini mi se da je bio i dobar guslar i redovno je sa ekipom iz Rilića nastupao na manifestaciji „Kupreški dani kulture“.Iako je službena boja autobusa te firme bila plavo-bijela, ovaj naš autobus je bio prepoznatljiv, i jedini crveno-bijele boje. Momo, šeret, šaljivdžija uvijek je imao neke dosjetke, šale, zanimljive priče, a Tadija kao nešto  ozbiljniji iako je bio mlađi.  Tih osamdesetih godina, koliko je samo hrane prevezao taj naš autobus za studente u Sarajevo, majke bi slale pečenu pilad, pite, sarme, suvo meso, sve to su Momo i Tadija bez ikakvih naknada preuzimali i u Sarajevu Studentima uručivali.  Nakon što se Tadija ošenio i odselio za Vukovar, zamijenio ga je Jovica Čolič iz Novog Sela koji je nastavi tamo gdje je Tadija stao, uklopio se veoma brzo i to maksimalno.

Kako su godine prolazile, autobu redovno vozio na svojoj liniji, mi studenti lagano završavali studije i uglavnom se vraćali u svoj Kupres, zapošljavali se, počeli formirati porodice. Kao da je sa našim stasavanjem i odlaskom iz Sarajeva i Momo izgubio volju ili mu je već dosadio ovaj posao pa i on promijeni radno mjesto, krajem osamdesetih promijeni firmu i zaposli se u fabrici „Igo“ u Kupresu u svojstvu vozača ditektora, neki kažu da se i on teško privikavao na putničko vozilo jer je godinama vbozio autobus, ali ipak se navikao.

Osamdesete godine lagano protekoše, naš autobus prestade voziti za Satrajevo, linija se produži pa polasci krenuše iz Livna, nestade one ljepote, graje, mladih ljudi pred „Lašvom“ dođoše neka teška vremena, sve se izobliči i promijeni započe nesretni rat . Naš Momo, kao i mnogi sa zavežljajem u ruci krenu prvi put u neizvjesnost, ali ne autobusom nego u izbjegličkoj koloni, bez povratne karte. Skrasi se u Brodu na rijeci Savi, ponekad dođe na Kupres u svoj Rilić, sretoh ga dva puta, jednom u Kupresu drugi put u selu ravnom na Kupresu, oba puta mi pokazuje ovaj tekst o njemu i lijepim danima na putu za Sarajevo. Tadija negdje u bijelom svijetu sa porodicom živi, jedni kažu da se ponovo vratio u Vukovar. Dok Jovica poginu u Natpolju kod Šipova prilikom povlačenja naše 7. brigade VRS sa Kupresa prema Mrkonjić Gradu. I mi mnogi bivši studeni bivši putnici legendarnog autobusa rasušmo se po cijelom svijetu,  u Kupres ponekad svratimo, sjetimo se mladosti studentskih dana i mnogi svojim unucima već prepričavamo događaje sa naših linija mladosti.

Spremao sam se da jedan primjerak knjige poklonim Momi da čita i prisjeća se lijepih trenutaka, Sarajeva, autobusa, mladosti, studenata, ali nije onako kako planiramo nego kako neko odozgo odredi. Momo se upokoji 20.02.2022. godine i ode direktno u naša sjećanja, pokoj ti duši naš Momčilo, Momo, Bukarica i čekaj nas sa nebeskim autobusom gore negdje.

 

 

 
Zoran Duvnjak

Vaš komentar na tekst:




Polja označena sa * su obavezna za unos
Urednici sajta www.malovan.net ne odgovaraju za sadržaj poruka i komentara posjetioca ovog sajta. Urednici zadržavaju pravo da poruke i komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadržajem brišu ili mijenjaju. Ukoliko mislite da je neka od objavljenih poruka ili komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiva za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu info@malovan.net sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni tekst.
Komentari posjetilaca:
Striko moj pokoj ti duši uvijek ces ostati u našim srcima*
Irena, Banja luka, 24. мар 2022.
Покој души Моми-Бикарици, нек почива у Божијем миру, Његовој Фамилији и родбини искрено саучешће, нек буду Богу захвални па су га имали. Ово им желе пријатељи и комшије из Д. Малованс са Купреса.
Канлић Мирко и Анђа, Канада, 26. феб 2022.

Facebook komentari