Na kupreškoj visoravni i pored svih nedaća koje su pratile naš narod postoje četiri Pravoslavna Hrama i to u Blagaju Hram Svete Trijoce, u Malovanu Hram Svetog Cara Lazara Kosovskog, u Ravnom Hram Svetog Ilije te u Vukovsku Hram Blagovještenja Presvete Bogorodice, dok u samom naseljenom mjestu Kupres i sjedištu opštine eto ne bude izgrađen Pravoslavni Hram.

Pravoslavni hram u Kupresu, neostvarena želja kupreških Srba
19.4.2020.

Na Vaskrs 2020. godine, čudne godine u najmanju ruku kada nas svi pozivaju „ostani kod kuće“ kontaktirah sa mnogim našim kuprešanima rasutim po cijelom svijetu, jer imamo dosta vremena koje provodimo u kući a istovremeno se možemo posvetiti i nekim stvarima za koje nismo imali vremena. Ostvarih kontakte, između ostalih, sa o. Sašom J Turkićem koji obavlja službu pravoslavnog sveštenika u dalekoj Alabami SAD od kojega putem društvenih mreža, posebno mi koji se rodismo i odrastosmo u nekom drugom vremenu gdje se malo pažnje posvećivalo duhovnom životu, naučismo o našoj pravoslavnoj vjeri, običajima za praznike, postu, krštenju... Tako mi ideju za pisanje ovoga teksta dade i naš zemljak kuprešak iz Mrđenovaca koji živi opet u dalekoj Kanadi Slavko Ždero, on veli „Zorane ti pišeš tekstove o našem kraju evo ti neki podaci iz 1937. 1940. godine kada su kupreški Srbi krenuli u realizaciju izgradnje pravoslavnog hrama u Kupresu“ i tako krenu se provoditi ideja o pisanju teksta o ideji gradnje hrama u Kupresu koji nije izgrađen i pitanje je da li će i biti.

Na kupreškoj visoravni i pored svih nedaća koje su pratile naš narod postoje četiri Pravoslavna Hrama i to u Blagaju Hram Svete Trijoce, u Malovanu Hram Svetog Cara Lazara Kosovskog, u Ravnom Hram Svetog Ilije te u Vukovsku Hram Blagovještenja Presvete Bogorodice, dok u samom naseljenom mjestu Kupres i sjedištu opštine eto ne bude izgrađen Pravoslavni Hram.

 

Naime, Slavko mi dostavi spisak od 1937. godine, koji prenosimo u cjelini:

 

„Gradnja Srpsko-pravospavne crkve u Kupresu

 

Kupres crkva  29.04.1937.

 

Na bosanskom Kuprsu gde živi oko 12.000 srpskog stanovništva, isključivo seljačkog naroda. Organizovan je odbor za podizanje srpske pravoslavne centralne crkve. Ovaj odbor sastavljen od najviđenijih građana.

Otpočelo se sa prikupljanjem priloga za podizanje crkve. Braćo širom sveta u Domovini i vi koji napustiste ogljište naše, setite se sirotinje kupreške i pomognige joj ma i najmanjim prilogom da se podigne ovaj Sveti Hram. Crkva se ima podići naKupresu na visini nadmorskoj od 1200 m. Imena priložnika biće ispisana na mermernoj ploči uklesano) u crkvi i za večita voemena govoriti našim pokolenjima o ljubavi našeg naroda za srpsku pravo-spavnu crkvu. Adresa za priloge: Đorđo Spremo, trgovac. ili Božo Minić. Sveštenik, p. Kupres (Bosna).

Odbor za podizpnje crkve np Kdpresu.

Priloge slati na čekovni račun P-Štedionica br. 57 675.

 

 

Kupres, 19 februar 1937

 

Ugledni građani pravoslavne vere iz parohije: vukovarske, blagajske i ravanjske sastali su se i izrazili jednodušno želju za gradnju jedne centralne crkve za područje cele kupreške ispostave u Kupresu. Tom prilikom obrazovali su i pri-

vremeni Odbor za gradnju crkve. Pristupljeno je odmah prikupljanju dobrovoljnih priloga i dali su svoje priloge:

 

g.Đorđo Spremo, trgovac 5000 dinara,

g.Marko Popović,prota 1500 dinara,

g.Božidar Minić. paroh 1000 dinara,

g.g.Nikola Milić, starešina ispostave 300 dinara,

Ljubo Svitlica, težak , 300 dinara

Vid Janjić. Lugar 300 dinara,

Marić Miloš Mitrov težak 250 dinara,

g.Dragiša Ralević. finansiski preglednik 200 dinara,

Slavko Duvnjak, težak 200 dinara,

Dušan Zubić, težak 200 dinara,

Miloš Kovinjalo, težak 200 dinara,

Savo Svitlica, težak 200 dinara,

Spremo Stevo. Trgovac 200 dinara,

Spremo Stojan, težak 200 dinara,

g.g.Đuro Gligurić 150 dinara,

Risto Kureljušić težak 150 dinara,

Todor Zjajić, težak 150 dinara,

Pane Marić. težak 150 dinara,

Milutin Vavan, težak 150 dinara,

 Ostoja Bajilo, težak 150 dinara,

Dušan Franić, težak 150 dinara,

Luka Mihailov Marić, težak 150 dinara,

Manojlo Šešum, težak 150 dinara,

Simo Božin. težak 150 dinara,

Spasoje Milinović. težak 150 dinara,

Marko Marić. težak 150 dinara,

Krstan Krndija, težak 150 dinara,

Božo Marić, težak 150 dinara,

Joše Marić, težak 150 dinara,

Jovo Marić, težak 150 dinara,

Todor Rudić, težak 120 dinara, 

Simo Radović, penzioner 100 dinara,

Pero Knežić. težak 100 dinara,

Serafim Ždero, težak 100 dinara,

Stanko Svitlica, težak 100 dinara,

Filip Marić, težak 100 dinara,

Vlado Marić, težak 100 dinara,

Pavo Akšić, težak 100 dinara,

Trivun Krstanović, težak 100 dinara,

Jovo Jarić. težak 100 dinara,

Simo Mijatović, težak 100 dinara,

Niko Gligurić, težak 50 dinara,

Mitar Veljkov, težak 50 dinara,

Mirko Spremo, težak 50 dinara,

Marko Spremo. težak 50 dinara,

Lazo Milišić, težak 50 dinara,

Dušan Jarčević, težak 50 dinara,

Komnen Zolotić, težak 50 dinara,

Jovo Šešun, težak 50 dinara,

Pero Vavan, težak 50 dinara,

Ilija Franić. težak 50 dinara,

Špiro Vavan, težak 50 dinara,

Nnko Trivunovnć, težak 50 dinara,

Đorđe Trifunović, težak 50 dinara,

Ostoja Kureljušić, težak 50 dinara,

Stojko Milišić težak 50 dinara,

Luka Petković, težak 50 dinara,

Luka Rudić, težak 50 dinara,

Mile Matić, težak 50 dinara,

Božo Keranović, težak 30 dinara,

Simo Zjajić, težak 30 dinara.

 

Odbor se priloženicima najtoplije zahvaljuje. Ukupno 8530 dinara“.

 

 

 

Dosta novca se skupilo a jedan podatak iz toga vremena, poređenja radi,  govori da je tada godišnja plata učitelja, državnog službenika sa reputacijom,  iznosila 1000 dinara, što znači da je u jednom momentu skupljeno više od osam godišnjih plata učitelja, i bila je za to vrijeme respektabilna početna suma za izgradnju Pravoslavnog Hrama. Koliko je bilo entuzijazma, volje planova i htijenja govori i podatak koji mi je takođe Slavko dao a to je da je tada Đorđo Spremo, ugledni Srbin, trgovac iz Kupresa rekao:“ Sve što sam u životu poželio i uspio sam, jedino što nisam bio kum crkve i to mi je ponos i želja“, ali ta želja mu se nije ostvarila, pravoslavni Hram u Kupresu tada nije sagrađen a ni kasnije, odnosno dva puta se pokušalo i dva puta nesretni rat je sprečio izgradnju Hrama. A ni kupreška porodica Spremo nije ništa bolje prošla na čelu sa Đorđom Spremom čiju je sudbinu detaljno opisao naš kuprešak Jovo Bajić i svojoj knjizi Kupreška ognjišta, zborišta i zgarišta, čiji sam naslov govori o životu i vjekovnom stradanju na kupreškoj visoravni. Prema dostupnim saznanjima, koja smo dobili od prof. Mitra Ždere, lokacija za izgradnju hrama je trebala biti na parceli iznad Petra Kovačića kuće, po svoj prilici gdje je kasnije sagrađena modna kuća.

 

 

I devedesetih godina prošlog vijeka, ponovo na red dođe ideja za gradnju Hrama u naseljenom mjestu Kupres, a pokrenu je tadašnji predsjednik SO Kupres Radivoj Duvnjak sa o. Zoranom Perkovićem tadašnjim kupreškim parohom i nekolicinom uglednih kupreških Srba, odredi se lokacija, skupi se dio novca, čak se i temelji izgradiše i osvetiše i opet dođe rat, sve stade i  ne izgradi se Hram. Danas opet neki novi vjetrovi na Kupesu pušu, sada je sporno i zemljište gdje se počelo graditi, kažu na Sudu je još uvijek, našega naroda tamo malo, gotovo nimalo, da li će se i kada će i da li će uopšte da se nastavi gradnja, ostavljamo vremenu da učini, sam da se ne daj Bože ne ponove prva dva pokušaja.

(korištene fotografije Jove Bajića)

 

Zoran Duvnjak (Tvrtković)

 
Zoran Duvnjak

Vaš komentar na tekst:




Polja označena sa * su obavezna za unos
Urednici sajta www.malovan.net ne odgovaraju za sadržaj poruka i komentara posjetioca ovog sajta. Urednici zadržavaju pravo da poruke i komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadržajem brišu ili mijenjaju. Ukoliko mislite da je neka od objavljenih poruka ili komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiva za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu info@malovan.net sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni tekst.
Komentari posjetilaca:
Test 123
Velibor, Test, 03. мај 2020.

Facebook komentari