Proslavismo Prvo kupreško veče u Republci Srpskoj, Banja Luci, u organizaciji ZU „Međaš“ sastaše se mnogi kuprešani, njihovi, kumovi, prijatelji, potomci, lijepo bijaše. Što naziv uruženju dadosmo baš Međaš, pa na Kupresu odavno postoje međaši, od Rima preko srednjeg vijeka, jedne, druge Jugoslavije pa do današnjih dana, uvijek su tu postojale neke međe, tako i nakon Dejtona postoje dva Kupresa, jedan u FBiH, drugi u RS, a dejtonska međa prolazi kroz, sela, kuće, livade, planine, njive, tako na primjer u Mrđenovcima kuća u RS a štala u FBiH ili obrnuto, oranica u RS livada u FBiH, armen u RS...

Skoro polovina svih đaka u školu na Kupresu RS dolazi iz jedne porodice
25.11.2019.

Proslavismo Prvo kupreško veče u Republci Srpskoj, Banja Luci, u organizaciji ZU „Međaš“ sastaše se mnogi kuprešani, njihovi, kumovi, prijatelji, potomci, lijepo bijaše. Što naziv uruženju dadosmo baš Međaš, pa na Kupresu odavno postoje međaši, od Rima preko srednjeg vijeka, jedne, druge Jugoslavije pa do današnjih dana, uvijek su tu postojale neke međe, tako i nakon Dejtona postoje dva Kupresa, jedan u FBiH, drugi u RS, a dejtonska međa prolazi kroz, sela, kuće, livade, planine, njive, tako na primjer u Mrđenovcima kuća Đoke Matić  u RS a štala u FBiH,  ili obrnuto oranica u RS livada u FBiH, armen u RS...

Ali kada pomenusmo potomke, na njima svjet ostaje, oni su naši nasljednici, e o takvim nasljednicima naših kuprešana ćemo govoriti ovoga puta.

Naime, opština Kupres RS jedna od dvije na našoj visoravni iako mala, nerazvijena, sa skromnim budžetom ipak dosta toga obezbjedi svojim stanovnicima, kojih je takođe veoma malo, ostali se razišli  na sve stranie svijeta. Nekada ranije, dok smo svi živjeli u jednoj opštini Kupres sa svom infra-strukturom, privredom, Javnm preduzećima ili OOUR-ima kako su se tada zvala, budžetom u malo koje selo se zimi moglo doći automobilom, ali danas svaki zaselak ima dobar put u mnoge i asvaltiran, zimi očišćen,  autobus vozi djecu od svake kuće do škole u Novom Selu, dok je nekada bilo sasvim drugačije  mnogi smo pješačili i po desetak kilometara. Danas đački autobus ide po djecu od Šemenovaca do Mrđenovaca i Blagaja, gdje god ih ima, ali na žalost ima ih malo u cijeloj školi u Novom Selu, koja je nekada bila osmogodišnja i radila u dvije smjene, danas slovom i brojem 7 (sedmoro), ali zato iz jedne kuće  školu pohađa gotovo polovina đaka. Iz kuće Anđelka Mijatovića, prćijski Gojanovića u školu svako jutro putuju ni manje ni više nego tri sina i to Danijel, Gojko i Ognjen, dok iz svih ostalih domaćinstava na Kupresu RS školu pohađa četvoro, Slobodan i Nada iz jedne kuće Kneževića, te Duško Marić i Lazar Milišić. Braća Mijatovići pohađaju prvi (Ognjen), treći (Gojko) i peti razred (Danijel), zanimljivo je da su Mijatovići Danijel i Gojko rođeni istog datuma 26. Februara, a Ognjen uoči Ognjene Marije pa su mu zbog toga što je donijeo svoje ime  dali ime Ognjen. Razgovarajući sa braćom Mijatović njihovim roditeljima Slavicom i Anđelkom te dedom Danom, saznajemo da ništa bolje stanje nije ni u centralnoj školi u mjestu Strojice na Janjskoj visoravni, opština Šipovo, gdje nastavljaju školovanje nakon petog razreda, jer tamo ima samo jedan đak prvak, dok su u Novom Selu dva i to Ognjen i Duško. Ova ekipa djece kao i ona starija već redovno dobijaju za Božić novčanu pomoć, koju obezbjeđuju naši dobrotvori o. Saša i o. Simon Tutkić sa prijateljima, a naši đaci su putovali na ekskurziju proljetos u naše crkve i manastire na području Livna, Grahova, Drvara, Martin Broda i Glamoča u organizaciji braće Turkić, a i za naredni Božić se pripremaju polkon za naše đake. Dok  razgovaram sa roditeljima, Ognjen dosta tiho poče da recituje neku pjesmicu, otac mu Anđelko veli, da priča glasnije, on se malo stidi ali na kraju nam izrecitova:

 

Nas dva prvaka cijeli razred to je,

Al nas je više nego u centralnoj školi što je...

 

I stvarno tako u školi u Novom Selu dva đaka prvaka, a u centralnoj školi samo jedan. Prazne se naša sela i onako prazna i to što ima stanovnika uglavnom staračka domaćinstva jedno po jedno umire,  malovčana ove godine do sada umrije sedmoro, u Blagaju desetoro, dosta neženja, a djecu nema ko da rađa, rijetka su domaćinstva Anđelka Mijatovića i Vlade Kneževića iz čije dvije kuće školu pohađa pet učenika, ali šta je tu je ipak se moramo vraćati našim selima, našim utihnulim ognjištima, bar onda kada budemo mogli, bar za naše godove kada su seoske i hramovne slave, da naši potomci ne zaborave gdje su i odakle su njihovi preci. U ovoj eri kompjuterzacije, interneta kada svjijet postade golobalno selo, kada neku objavu čim postavimo na internet vidi i onaj na najudaljenijoj tački zemaljske kugle, a koliko su nekada putovala pisma do Kanade ili Australije, jer kada mi nismo mogli i tek sada pokušavamo da više saznamo odakle smo i ko su naši preci, da bar pokoljenjima ostavimo čistiju situaciju.

Opet će se neko zapitati, zašto u Rubrici „Priče iz Malovana“, pišemo o Mijatovićima iz Mrđenovaca, pa zato što je baba od Anđelka Mijatovića iz Malovana iz roda Kanlića, kćerka Manojla, ali malo je to područje svi smo mi isprepleteni, rođaci kumovi prijatelji.

Da ste nam živi i zdravi, što više boravili na našem i vašem Kupresu, a za one koji su daleko a kao globalno selo tako blizu, ostavljamo da čitaju tekstove sa našega i vašega Malovan.net, prate naš „Međaš“ koji su uvijek uz vas i sa vama i koji pokušavaju, u svojim mogućnostima da vam dokuče priče iz rodnog kraja.

 

 

 
Zoran Duvnjak

Vaš komentar na tekst:




Polja označena sa * su obavezna za unos
Urednici sajta www.malovan.net ne odgovaraju za sadržaj poruka i komentara posjetioca ovog sajta. Urednici zadržavaju pravo da poruke i komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadržajem brišu ili mijenjaju. Ukoliko mislite da je neka od objavljenih poruka ili komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiva za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu info@malovan.net sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni tekst.
Komentari posjetilaca:

Trenutno nema komentara na ovaj tekst.

Facebook komentari