Malo je Malovčana koji se mogu isto tretirati kao gornjačani i donjačani a jedan od njih jeste Jovo Despinić od milja zvani Jovica, rođen, odrastao, porodicu formirao u Gornjem Malovanu a veći dio radnog vremena proveo u Donjem Malovanu u svojstvu trgovca, prodavača u prodavnici mješovite robe preduzeća ŽITOROD a kasnije INPO. Zatim dobar pjevač izvornih narodnih pjesama, dobar čovjek uljudan, smiren a opet pun duha i razgovorljiv, to je ukratko naš Jovica.

Jovo Despinić Jovica malovčak, trgovac, pjevač
25.12.2020.

 

Malo je Malovčana koji se mogu isto tretirati kao gornjačani i donjačani a jedan od njih jeste Jovo Despinić od milja zvani Jovica, rođen, odrastao, porodicu formirao u Gornjem Malovanu a veći dio radnog vremena proveo u Donjem Malovanu u svojstvu trgovca, prodavača u prodavnici mješovite robe preduzeća ŽITOROD a kasnije INPO. Sjećam se bilo je to sedamdesetih  godina prošlog vijeka kada se u našem selu počelo pričati da će biti otvorena zadruga, kako su je zvali ili prodavnica mješovite robe. Iz Kupresda je dolazila delegacija da pronađe adekvatan prostor i sa njima je bio Jovica kao budući trgovac. Najprije je bila u opticaju jedna soba u kući Predraga Duvnjaka Baje, ali pošto je bila na kraju sela tražila se neka druga lokacija i odlučeno je da zadruga odnosno, prodavnica bude u kući Đokana Marića na Priviji tako da se mogu snabdjevati stanovnici robom široke pootrošnje iz oba Malovana.

            I tako poče sa radom prodavnica a Jovo prodavač iz Despinića oženjen iz Donjeg Malovana supruga mu se zvala Kosovka iz roda Kanlića sa kojom je imao dvoje djece Todora, koji se opet oženi Mirom iz Donjeg Malovana od Marića kćerokom Svetka Marića zvanog Ćićko, te kćerku Jelicu. Sjećamo se soka Dvojni C, medenjaka, gurabija, bombona na vaganje, koje je Jovo prodavao a mi djeca bi kupovali, kada bi imali koji dinar prilikom povratka iz škole, i danas tu negdje postoji neki čarobnog miris te prodavnice. Jovu su svi cijenili a i on njih, djecu je od milja zvao „maći“ a žene „snaja“, moglo se kupiti kod Jove i na „teku“ pa kada se stekne koji dinar, odnosno kada se proda tele, jagnje i slično izmiri se dug. Radno vrijeme je bilo dvokratno od 7 do podne i onda bi Jovo išao na ručak u gostionu na Stržanj kod Trivuna, kasnije Tike a na posljetku kod Grge Džandžijina i njegove Anđe, nekada se znalo zalomiti da posije ručka sa društvom  po koja popije ali bi Jovo ipak došao i na drugi dio radnog vremena. Tako je prodavnica pod njegom palicom u Đokanovoj kući radila desetak godina, da bi se kasnije premjestila nekoliko stotina metara južnije u kuću Marić Rade zvanog Šadun gdje je radila do sredine osamdesetih godina kada se počeše otvarati privatne prodavnice a ta društvena se zatvori. Jovo nakon zatvaranja prodavnice u Malovanu pređe raditi u sjedištu preduzeća u Kupres, ali opet pun duha u vanradno vrijeme mogao se vidjeti i sa dosta mlađim kolegama sa posla Borisom Čelebićem Kidrom, Nikolom Duvnjakom, Slobodanom Čelebićem Boćom i drugima.  Bio je aktivan i nastupao u izvornoj grupi kuprešana skupa sa Brankom Lovrićem, Safetom Pilićem Safom, Ivom Lozančićem Džimom, Mićom i Slavkom Marićem te Draganom Mitrovićem sa izvornim pjesmama od kojih je najpoznatija pjesmom „Oj Kupresu Moj Kupresu“ i grupom Nervozni Poštar, a ništa manje nisu bile pjevane i „Šuti ševo pjevanja ti tvoga“ „Malovane visoka planino“i mnoge druge.

            Dosta rano Jovo je postao udovac, Kosovka se upokojila, ali se poslije njene smrti nikada nije ženio, možda je zato i imao više vremena da se druži sa mlađima jer mu se nije žurilo kući. U poslednje vrijeme nije ni putovao u Malovan stanovao je sa sinom Todorom, snajom  Mirom te njihovom djecom u gradu Kupresu. Tu u Kupresu  je 1992. godine dočekaro i rat i skupa sa snajom Mirom bi zarobljen i odveden čak u Split u Loru. Namučio se Jovo ali nikada nije klonuo duhom i u najtežim trenucima nalazio je vremena za šalu. Razmjenjen je u Žitniću pored Knina skupa sa jednim brojem svojih komšija za hrvatske zarobnjenike. Tako je prilikom razgovora sa jednim srpskim novinarom o boravku u zarobljeništvu, uslovima i slično, novinaru ispričao jednu anegdoti, navodno su u zatvor doveli neke žene da vide „četnike“ da bi jedna od njih pokazjući na Jovu rekla „ E i jesu van neki četnici“ da bi on novinaru prokomentarisao „ vidi žena nije je*ena da nisam četnik“ novinar mu je prigovorio „Ne mogu Jovo to napisati reci drugačije“ a Jovo će šeretski „Tako je bilo, a ti piši kako 'oćeš“. Nakon 1994. godine izbjegao je u Banja Luku i živio je tu sve do upokojenja 2012. godine, zanimljivo je da je stalno ponavljao da će umrijeti na Božić i stvarno upokoji se drugi dan Božića, pričalo se da mu je i supruga Kosovka umrla na Božić. Jedne prilike u razgovoru sa zemljakinjom Zjajinom suprugom Ljeposavom zvanom Lipojka i Ljepka, Jovo je pitaše „Snaja šta misliš da li boli kada se umire“ da bi ova odgovorila „Jovo nisam umirala da znam“ na šta je on više za sebe prokomentarisao „Pa tako i jee“.

            Sahranjen je u groblju u Gornjem Malovanu pored svoje Kosovke, gdje odmara njegova duša i seiri pored puta Kupres-Livno, kojim se bezbroj puta otisnuo ka Donjem Malovanu ili Kupresu. Neka ti je laka naša malovanjska zemlja i počivaj u miru naš Jovo Jovica, prodavaču, trgovče, pjevaču.

Zoran Duvnjak

 
Zoran Duvnjak

Vaš komentar na tekst:




Polja označena sa * su obavezna za unos
Urednici sajta www.malovan.net ne odgovaraju za sadržaj poruka i komentara posjetioca ovog sajta. Urednici zadržavaju pravo da poruke i komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadržajem brišu ili mijenjaju. Ukoliko mislite da je neka od objavljenih poruka ili komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiva za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu info@malovan.net sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni tekst.
Komentari posjetilaca:
Hvala ti Zorane sto nisi zaboravio mog oca.ponosna sam na njega i tuzna sto ga vise nema.
Jelica Kandic (Despinic), Rogaca, Sopot, Srbija, 27. дец 2020.
Jednostavno to je moj dedo, najbolji čovjek i uvjek će biti u mom srcu.
Milijana Despinić, Surčin, 25. дец 2020.

Facebook komentari