Još jedno lice iz Malovana, koje je dalo pečat našem selu Malovanu a koje ni u kom slučaju nebi trebalo zaboraviti a da se ne napiše bar nešto jeste Mitar. Radi se o Mitru Rađenu sinu Pere iz Donjeg Malovana rođenom negdje oko 1910. Godine kao potpuno zdravo djete i kratko vrijeme nakon rođenja ostaje potpuno slijep.

Rađen Mitar, malovčak, guslar, pjesnik, živio život iz inata
28.5.2016.

 Mitrova posebnost i karakteristika se ogleda u mnogim stvarima, iako slijep od prve godine života tom istom životu se maksimalno suprotstavio, a život ga nije ni malo mazio. Ženio se dva puta i oba puta iz donjeg livanjskog polja, prva žena mu je bila Marija Nenadić, umrla je na porodu, iza nje je ostala djevojčica kojoj su dali ime po majci. Druga žena mu je bila Smilja Mihajlo iz sela Provo sa kojom je porodio troje djece, Peru koji je nešto nakon rođenja umro, te Mitra zvanog Momčilo (dali mu ime po ocu jer je prvi sin umro pa se po tradiciji davalo ime oca kako bi dijete preživjelo) i kćerku Bojanu.  Radio je poslove kao i svi muškarci njegovog doba a to znači da je u šumi sjekao drveće, kod kuće cijepao drva, na livadi kosio travu, oštrio kosu kovanicu i klepao, odnosno otkivao. U šumu je znao otići sam iako nije ni malo vidjeo, odsjeći drvo, vratiti se kući opremiti konja ormom i otići sa konjem do odsječenog drveta, zakačiti drvo i dovući ga kući, nakon toga raspremiti konja, ispilati drvo i iscjepati, a sve sam. Da li je to moguće - jeste svjedoci su mnogi malovčani a i pisac ovih redova ne jednom je to gledao. Mitar je pored svakodnevnih seoskih poslova radio i druge mnogo suptilnije poslove, pisao je pjesme, kako pisao kada ne vidi, on je pjesme smišljao i urezivao u svoju memoriju do kraja života a uz gusle pjevao te iste pjesme.

Slavaricu koja se u svakoj kući i Malovanu čitala za slavu znao je Mitar napamet, ne samo slavaricu nego i prigodnu priču za lomljenje slavskog kolača u našoj kući svake godine za Mratindan Mitar je čitao slavu i lomio slavski kolač jer je bio naš kršnjak inače ujak od moje majke.

Često je sam odlazio, dok mu djeca nisu odrasla do Kupresa, Šujice, Livna, Duvna, Bugojna, a do samog magistralnog puta Kupres-Livno morao je pješačiti oko 2 km kroz šumu preko lokaliteta Malinjak do gostione na Stržanju koju je dugo godina držao Marić Trivun takođe malovčak.

Znao je mnogo ljudi ne samo iz Malovana nego iz Kupresa i kupreških sela, Šujice, Livna Duvna i koga je jednom čuo i nakon nekoliko godina kada bi ga ponovo sreo prepoznao bi ga po glasu i zapamtio ime. Bio je strašno inteligentan mada se o koeficijentu inteligencije tada malo i znalo i pričalo ali po tome koliko je pjesama znao napamet, priča i drugih tekstova koje bi mu neko samo jednom pročitao ili ispričamo Mitar bi zapamtio.

Mitar je bio veliki vjernik, pravoslavac, iakoje živio u vrijeme kada se o vjeroispovjesti uglavnom šaputalo, on je sve postove redovno postio, nijedan  do samog kraja života nije propustio a živio je do 1985. godine.

Mi djeca često smo sjedili pored njega a on nam je pričao razne priče koje mu je ranije neko ispričao ili pročitao. Mnogo puta nam je pričao o Velikom Stržanju starom Rimskom i srednjevjekovnom gradu u blizini na našega Malovana i legendama vezanim za Stržanj.Zatim nam je pričao kako su njegovi preci došli u Malovan, jedan brat ostao tu a drugi produžio na područje današnje opštine Šipovo, Janjsku visoravan, doseljavanju Duvnjaka i drugih plemena u Malovan kao i mnoge druge priče.

Umro je negdje u decembru 1985. godine u rodnom Malovanu gdje je i sahranjen.  Iza Mitra je ostalo nasnjdnika, djece unučadi a i praunučadi, a jedino njegova kuća je iz proteklog rata ostala u dosta dobrom stanju u zaseoku Jovića kraj u Donjem Malovanu i još uvijek prkosi vremenu.

 
Zoran Duvnjak

Skoro polovina svih đaka u školu na Kupresu RS dolazi iz jedne porodice
25. нов 2019.

Skoro polovina svih đaka u školu na Kupresu RS dolazi iz jedne porodice

Proslavismo Prvo kupreško veče u Republci Srpskoj, Banja Luci, u organizaciji ZU „Međaš“ sastaše se mnogi kuprešani, njihovi, kumovi, prijatelji, potomci, lijepo bijaše. Što naziv uruženju dadosmo baš Međaš, pa na Kupresu odavno postoje međaši, od Rima preko srednjeg vijeka, jedne, druge Jugoslavije pa do današnjih dana, uvijek su tu postojale neke međe, tako i nakon Dejtona postoje dva Kupresa, jedan u FBiH, drugi u RS, a dejtonska međa prolazi kroz, sela, kuće, livade, planine, njive, tako na primjer u Mrđenovcima kuća u RS a štala u FBiH ili obrnuto, oranica u RS livada u FBiH, armen u RS...

I na grobu Anđe Kanlić  u Donjem Malovanu iznikla  jabuka
29. сеп 2019.

I na grobu Anđe Kanlić u Donjem Malovanu iznikla jabuka

Kao što sam pisao o Dušanu Duvnjaku zvanom Duda iz Donjeg Malovana da je na njegovom grobu iznikla velika lijepa jabuka, koja je počela da rađa plodove, tako ove 2019. godine primjetih da je i iznad groba Anđe Kanlić u istom groblju izrasla, tačno iza spomenika, jedna mlada lijepa jabuka sa dva stabla iz jednog korjena, sam sebi rekoh, „Bože dragi vidi i kod Anđe, kao i kod Dude izrasla na grobu jabuka“.

Jeremija Kikića
27. окт 2018.

Jeremija Kikića

Često sebe uhvatim u razmišljanju o Malovanu, malovčanima tako na red dođe da nešto napišem o Jeremiji Duvnjaku iz roda Kikića, odnosno kako da od zaborava otrgnem još jednog malovčaka i mnoge dosjetke koje su godinama prepričavane, kako u Drugom svjetskom ratu tako i poratnim periodu. Njegova deviza u jednom razdoblju života bila je: Nit ću Titi nit ću Draži već u šumu pa me traži.