Sveštenici o.Saša i o. Simon Turkić dika i ponos kupreškog kraja

Sveštenici o.Saša i o. Smon Turkić, naše gore list, već godinama uspješno propovjedaju vjeru pravoslavnu i ne zaboravljaju rodnu grudu i njene ljude.

Објавио: Zoran Duvnjak, у категорији Priče iz Malovana, 12.9.2018. 18:49:32

Već duži period uhvatim sebe u razmišljanju kako to da iz oba Malovana ne upoznah niti dođoh do informacije da postoji neki sveštenik, iako se Malovan smatrao većinski srpski selo  u neku ruku više posvećeno srpstvu i pravoslavlju nego ostala srpska sela sa Kupreške visoravni. A s druge strane neka druga sela kao na primjer Blagaj, Vukovskko, Ravno iznjedriše veliki broj pravoslavnih sveštenika koje u poslednjih 20-30 godina upoznah. Da li su roditelji malovanjske djece bili više oprezni za ona vremena ili su roditelji nazovi ustaničkih sela bili veći vizoonari pravoslavlja ili vjernici ostavljam čitaocu za razmišljanje.

Zahvaljujući, prije svega, današnjim dostignućima tehnike i tehnologije te društvenim mrežama saznah više i upoznah dva divna pravoslavna sveštenika sa Kupresa, porijeklom iz Novog Sela o. Sašu i o. Simona Turkića, sinove kupreških prosvjetnih radnika Dese i Janka Turkića. I prije rata poznavao sam Janka kao učitelja u osnovnoj školi u Rastičevu, te mi je izlazio u susret kao mladom čovjeku, predavaču i profesoru prilikom izvođenja obuke stanovništva za ne daj bože rata, a takođe i u proteklom ratu blisko smo sarađivali, dao je život za ono što danas imamo a to je prije svega sloboda i Republika Srpska. Učitelji Janko i Desa su odgojili tri sina kao tri bora zelena, ne zna se koji je ljepši, naočitiji, stasitiji, govorljiviji - Jesenjina, Sašu i Simona, sve imena koja se mogu povezati sa značajnim imenima ruske kulture, pjesništva, književnosti. U to vrijeme velikih turbulencija i previranja u našem društvu,  Desa i Janko poslaše svoja, ni manje ni više nego dva sina da izučavaju pravoslavnu nauku i postanu pravoslavni sveštenici, vjerovatno su i tada imali neku viziju, a možda je na njihovu odluku imalo uticaja to što je njihiv davni predak koji, je došao iz Crne Gore bio sveštenik, ili možda ikona sv. Nikole, koju je Jankov did solunac donijeo 1918. godine. Ali nisu se pokajali, Saša i Simon, nakon završene bogoslovije postaše sveštenici, jedan u Americi a drugi u Njemačkoj, propovijedaju vjeru pravoslavnu, (Simon je autor osam knjiga) ali ne zaboravljaju rodnu grudu. Opet posredstvom društvenih mreža prije 3-4 godine dođoh do informacije da je sveštenik o.Simon za Božić i Novu godinu uputio u rodni kraj dva kamiona razne robe kao humanitarnu pomoć. Zatim sledeće godine obradovaše djecu sa kupreške visoravni novčanom pomoću, svako dijete sa područja Blagaja, Malovana, Ravnog, Vukovska je dobilo određenu novčanu svotu koju su braća Turkić donirali i prikupili od svojih prijatelja, poznanika, vjernika. Ne prođe mnogo, opet na društvenim mrežama pročitah da braća Turkić planiraju na kupreškoj visoravni postaviti krst kao zahvalnost svim pravoslavnim Srbima stradalim u ratovima. Ne prođe mnogo i to se desi postavi se krst na Debelom brdu iznad Novog Sela, bio sam prisutan na osvećenju krsta, bijaše to 26. jula 2015. godine, bi veličanstveno nema šta. Nakon toga svake godine krajem jula sada već tradicionalno održava se zbor i parastos svim poginulim Srbima kod krsta, prije toga liturgija i hramu sv. Trojice u Novom Selu, Kupres RS. Ove godine zbor kod  krsta braća Turkić organizovaše još bogatije i svečanije, nakon liturgije u hramu u Novom Selu krenu litija, (kažu istorijska, prvi put van dvorišta hrama) od hrama u Novom Selu do krsta na Debelom brdu, zatim nakon parastosa, nadmetanje u skoku u da, bacanju kamena s ramena, literarni radovi kupreških đaka, Boga mi bijaše i ručak i piće poslije parastosa (za oko 120 duša) i nagrade za najbolje, a sve  obezbjediše braća Turkić i njihovi prijatelji sveštenici. Imao sam zadovoljstvo da se upoznam i družim sa braćom Turkić i njihovim prijateljima sveštenicima. Ove godine pored njih na Kupresu su bili i sveštenik o. Radić profesor na Pravoslavnoj bogosloviji u Beogradu naše gore list, rodom iz Bućovače već tradicionalno dolazi na parastos i zbor kod krsta, o. Vujasinović rodom iz Banja Luke, o. Brane Bijelić rodom iz Kotorvaroša,  sveštenik takođe u Njemačkoj, o. Marjanac porijeklom iz nama bratskog Janja, o. Mitar Kerlec iz Babića, o. Slaviša i o. Marko kao domaćini uvijek na usluzi.

Jankovi i Desini sinovi ni jednog trenutka ne miruju, na svaki način su uključeni da daju doprinos opstanku, i ostasnku našega naroda na ovoj surovoj ali nama dragoj visoravni, tako su, pored navedenog, novčanim prilozima pomogli obnovu hrama u Ravnom, Vukovsku, hramu u Babićma i za božićnu pečenicu takođe u Babićima na Janjskoj visoravni, Gornjem Malovanu  obnovljeni spomenik žrtavama fašističkog terora 1941-1945, Spomen ploču stradalim stanovnicima Donjeg Malovana u proteklom ratu, obnovi doma kulture u Bućovači, stipendiraju nekoliko studenata rodom sa Kupresa, a već je u toku prikupljanje novčanih sredstava za djecu kupreške visoravni kako bi im se uručili pokloni za predstojeći Božić i Novu godinu.

Ovo su samo neki mali detalji koji su meni poznati koliko su braća Turkić privrženi rodnom kraju, njegovim ljudima, običajima, lokalitetima, koliko čeznu za rodnim krajem i vole kako njega tako  i njegove ljude. A to potvđuje i podatak da svake godine pa i ovoga ljeta 2018. godine svoju  djecu vode u naša srpska  sela,  jer da „oni nastave đe smo mi stali“ kako jedno mreče o. Saša.

Neko će reći "Kakve on veze imaju sa Malovanom", e pa imaju, njihova prababa po majci je Marićuša iz Malovana, zvali je Bila, vjerovatno je od Bilančevih. Mali je lokalitet Malovan, Kupres... a mi smo toliko isprepleteni rodbinski.

 

 

 

 
 

Direktorica Kaspersky Laba Ilijana Vavan

Direktorica Kaspersky Laba Ilijana Vavan Sarajka Ilijana Vavan, direktorica kompanije Kaspersky Lab za Evropu, vratila se u svoj grad kako bi podržala profesionalni košarkaški kamp Professional basketball Camp Kaspersky Sarajevo 2018. Tu priliku smo iskoristili kako bismo razgovarali o njenoj impresivnoj karijeri, kompaniji i poslu kojim se bavi, korisnim i štetnim stranama interneta, kampu koji je podržala, kao i o onome što budućnost donosi kada je riječ o internetu.
D. B./Klix.ba, 30.8.2018. 22:34:47 Detaljnije

Iz iste kategorije:


Najnovije na sajtu:

Ovaj sajt je posvećen narodu krašnog kraja i kamenjara koji je kroz vijekove uspio ostati i opstati na ovim prostorima, očuvati svoju vjeru, svoje običaje i tradiciju, ali u dalekom svijetu mnogih ima kojima za rodnim selom srce pate, i koji u Malovan često požele da se vrate, da slobodno udahnu čari Malovanjskih lijepih gora i mirisa njegovog cvjetnog polja, snage bure s Malovana, vidjeti stada nebrojena, konje vrane nesedlane ravnim Kupreškim poljem razigrane, kosce dične gdje zelenu travu kose, i ostaje nam samo da u mislima često tamo odemo sada, ali tamo sada tišina se rasula svuda.
Ostalo nam usamljeno samo, naše selo, naša rodna gruda, i pitamo se dal izlazi nad Malovanom sunce i dal su jutra kao nekad ista. Pamtićemo zauvijek Malovan svoje selo, Milač rijeku bistru i studenu i Malovan portal koji gaji i čuva naš Malovan uspomenu.

© Copyright © 2006-2015. Malovan na Internetu    Web design: Kreativnije.com