Još jedno lice iz Malovana, koje je dalo pečat našem selu Malovanu a koje ni u kom slučaju nebi trebalo zaboraviti a da se ne napiše bar nešto jeste Mitar. Radi se o Mitru Rađenu sinu Pere iz Donjeg Malovana rođenom negdje oko 1910. Godine kao potpuno zdravo djete i kratko vrijeme nakon rođenja ostaje potpuno slijep.

Rađen Mitar, malovčak, guslar, pjesnik, živio život iz inata
28.5.2016.

 Mitrova posebnost i karakteristika se ogleda u mnogim stvarima, iako slijep od prve godine života tom istom životu se maksimalno suprotstavio, a život ga nije ni malo mazio. Ženio se dva puta i oba puta iz donjeg livanjskog polja, prva žena mu je bila Marija Nenadić, umrla je na porodu, iza nje je ostala djevojčica kojoj su dali ime po majci. Druga žena mu je bila Smilja Mihajlo iz sela Provo sa kojom je porodio troje djece, Peru koji je nešto nakon rođenja umro, te Mitra zvanog Momčilo (dali mu ime po ocu jer je prvi sin umro pa se po tradiciji davalo ime oca kako bi dijete preživjelo) i kćerku Bojanu.  Radio je poslove kao i svi muškarci njegovog doba a to znači da je u šumi sjekao drveće, kod kuće cijepao drva, na livadi kosio travu, oštrio kosu kovanicu i klepao, odnosno otkivao. U šumu je znao otići sam iako nije ni malo vidjeo, odsjeći drvo, vratiti se kući opremiti konja ormom i otići sa konjem do odsječenog drveta, zakačiti drvo i dovući ga kući, nakon toga raspremiti konja, ispilati drvo i iscjepati, a sve sam. Da li je to moguće - jeste svjedoci su mnogi malovčani a i pisac ovih redova ne jednom je to gledao. Mitar je pored svakodnevnih seoskih poslova radio i druge mnogo suptilnije poslove, pisao je pjesme, kako pisao kada ne vidi, on je pjesme smišljao i urezivao u svoju memoriju do kraja života a uz gusle pjevao te iste pjesme.

Slavaricu koja se u svakoj kući i Malovanu čitala za slavu znao je Mitar napamet, ne samo slavaricu nego i prigodnu priču za lomljenje slavskog kolača u našoj kući svake godine za Mratindan Mitar je čitao slavu i lomio slavski kolač jer je bio naš kršnjak inače ujak od moje majke.

Često je sam odlazio, dok mu djeca nisu odrasla do Kupresa, Šujice, Livna, Duvna, Bugojna, a do samog magistralnog puta Kupres-Livno morao je pješačiti oko 2 km kroz šumu preko lokaliteta Malinjak do gostione na Stržanju koju je dugo godina držao Marić Trivun takođe malovčak.

Znao je mnogo ljudi ne samo iz Malovana nego iz Kupresa i kupreških sela, Šujice, Livna Duvna i koga je jednom čuo i nakon nekoliko godina kada bi ga ponovo sreo prepoznao bi ga po glasu i zapamtio ime. Bio je strašno inteligentan mada se o koeficijentu inteligencije tada malo i znalo i pričalo ali po tome koliko je pjesama znao napamet, priča i drugih tekstova koje bi mu neko samo jednom pročitao ili ispričamo Mitar bi zapamtio.

Mitar je bio veliki vjernik, pravoslavac, iakoje živio u vrijeme kada se o vjeroispovjesti uglavnom šaputalo, on je sve postove redovno postio, nijedan  do samog kraja života nije propustio a živio je do 1985. godine.

Mi djeca često smo sjedili pored njega a on nam je pričao razne priče koje mu je ranije neko ispričao ili pročitao. Mnogo puta nam je pričao o Velikom Stržanju starom Rimskom i srednjevjekovnom gradu u blizini na našega Malovana i legendama vezanim za Stržanj.Zatim nam je pričao kako su njegovi preci došli u Malovan, jedan brat ostao tu a drugi produžio na područje današnje opštine Šipovo, Janjsku visoravan, doseljavanju Duvnjaka i drugih plemena u Malovan kao i mnoge druge priče.

Umro je negdje u decembru 1985. godine u rodnom Malovanu gdje je i sahranjen.  Iza Mitra je ostalo nasnjdnika, djece unučadi a i praunučadi, a jedino njegova kuća je iz proteklog rata ostala u dosta dobrom stanju u zaseoku Jovića kraj u Donjem Malovanu i još uvijek prkosi vremenu.

 
Zoran Duvnjak

Autobuska linija Kupres-Sarajevo svaki dan u 06,00 sa Momom Bukaricom, Tadijom i Jovicom
17. јан 2015.

Autobuska linija Kupres-Sarajevo svaki dan u 06,00 sa Momom Bukaricom, Tadijom i Jovicom

Osamdesetih godina prošlog vijeka mnogi se sa smiješkom na licu prisjećaju i komentarišu bilo neko lijepo vrijeme, najljepše, možda jeste možda nije... Za mene i moju generaciju, odnosno one rođene 50-tih i 60-tih stvarno bijaše lijepo vrijeme. Moja generacija je završila srednju školu 1980. godine i mahom svi upisasmo fakultete, najviše nas u Sarajevu, manje u Banjaluci, Beogradu, Zagrebu, Osijeku. Te ili sljedeće godine, zavisno od toga da li smo išli u JNA, mnogi iz Malovana i krenusmo na studije u Sarajevo, a među njima Anđelka Marić, bila jedan od najboljih učenika u našoj generaciji, Boja Vavan takođe odličan učenik, Jelica Kanlić, Zoran Duvnjak, Mirjana Duvnjak, Bogoljub Duvnjak, Nenad Marić, Rajko Marić je već studirao u Sarajevu kao i Niko Bajilo, dok je Zjajo Milan već završavao, Nikola i Radivoj Duvnjak već završili.

Vlade-Vladica Dragomirov Duvnjak, čovjek i lovac od glave do pete
16. јан 2015.

Vlade-Vladica Dragomirov Duvnjak, čovjek i lovac od glave do pete

Dugo razmišljam kako da od zaborava otrgnem još jednog malovčaka za kojega mnogi smatraju da je čovjek od posebnne sotre, ističe se mnogim stvarima veoma pošten, skroman, dobrog srca-širogrudan, a prije svega veliki znalac lova divljih životinja i njihovih ćudi a posebno u svoje vrijeme specijalista za vukove.

Na grobu Dušana Dude Duvnjaka iznikla  jabuka
05. окт 2013.

Na grobu Dušana Dude Duvnjaka iznikla jabuka

Na grobu našeg Dude izraslo veliko stablo jabuke i na njemu veliki, lijepi plodovi jabuka koji na jesenjem kupreškom suncu počinju da rumene. U ovom groblju a i šire nisam čuo da je izrasla samonikla jabuka na grobu i da je toliko narasla i rađa plodove.

Koševina na Kupresu
12. јул 2011.

Koševina na Kupresu

Simbolično, koševina na Kupresu počinjala je održavanjem Strljanice, koja je nekad organizovana za Vidovdan a kasnije prvom nedjeljom mjeseca Jula. Stvarni početak koševine obično je počinjao početkom jula, kad bi trava dozrila, oko Petrovdana, a završavalo se krajem avgusta, oko Velike Gospojine. Ako su česti kišoviti dani, sezona koševine otegla bi se i duže.

Ružo ženo živa željo
11. јун 2011.

Ružo ženo živa željo

Iako relativno malo područje sela Donji i Gornji Malovan imaju svoju tradiciju i svoje junake koji su na svoj način obilježili život u Malovanu. U ovom tekstu govorimo o Lazi Janjkić Duvnjaku zvanom Lazica. Možda poseban, često neshvaćen, a možda je stvarno živjeo ispred svoga vremena.