Rađen Mitar, malovčak, guslar, pjesnik, živio život iz inata

Još jedno lice iz Malovana, koje je dalo pečat našem selu Malovanu a koje ni u kom slučaju nebi trebalo zaboraviti a da se ne napiše bar nešto jeste Mitar. Radi se o Mitru Rađenu sinu Pere iz Donjeg Malovana rođenom negdje oko 1910. Godine kao potpuno zdravo djete i kratko vrijeme nakon rođenja ostaje potpuno slijep.

Објавио: Zoran Duvnjak, у категорији Priče iz Malovana, 28.5.2016. 10:25:25

 Mitrova posebnost i karakteristika se ogleda u mnogim stvarima, iako slijep od prve godine života tom istom životu se maksimalno suprotstavio, a život ga nije ni malo mazio. Ženio se dva puta i oba puta iz donjeg livanjskog polja, prva žena mu je bila Marija Nenadić, umrla je na porodu, iza nje je ostala djevojčica kojoj su dali ime po majci. Druga žena mu je bila Smilja Mihajlo iz sela Provo sa kojom je porodio troje djece, Peru koji je nešto nakon rođenja umro, te Mitra zvanog Momčilo (dali mu ime po ocu jer je prvi sin umro pa se po tradiciji davalo ime oca kako bi dijete preživjelo) i kćerku Bojanu.  Radio je poslove kao i svi muškarci njegovog doba a to znači da je u šumi sjekao drveće, kod kuće cijepao drva, na livadi kosio travu, oštrio kosu kovanicu i klepao, odnosno otkivao. U šumu je znao otići sam iako nije ni malo vidjeo, odsjeći drvo, vratiti se kući opremiti konja ormom i otići sa konjem do odsječenog drveta, zakačiti drvo i dovući ga kući, nakon toga raspremiti konja, ispilati drvo i iscjepati, a sve sam. Da li je to moguće - jeste svjedoci su mnogi malovčani a i pisac ovih redova ne jednom je to gledao. Mitar je pored svakodnevnih seoskih poslova radio i druge mnogo suptilnije poslove, pisao je pjesme, kako pisao kada ne vidi, on je pjesme smišljao i urezivao u svoju memoriju do kraja života a uz gusle pjevao te iste pjesme.

Slavaricu koja se u svakoj kući i Malovanu čitala za slavu znao je Mitar napamet, ne samo slavaricu nego i prigodnu priču za lomljenje slavskog kolača u našoj kući svake godine za Mratindan Mitar je čitao slavu i lomio slavski kolač jer je bio naš kršnjak inače ujak od moje majke.

Često je sam odlazio, dok mu djeca nisu odrasla do Kupresa, Šujice, Livna, Duvna, Bugojna, a do samog magistralnog puta Kupres-Livno morao je pješačiti oko 2 km kroz šumu preko lokaliteta Malinjak do gostione na Stržanju koju je dugo godina držao Marić Trivun takođe malovčak.

Znao je mnogo ljudi ne samo iz Malovana nego iz Kupresa i kupreških sela, Šujice, Livna Duvna i koga je jednom čuo i nakon nekoliko godina kada bi ga ponovo sreo prepoznao bi ga po glasu i zapamtio ime. Bio je strašno inteligentan mada se o koeficijentu inteligencije tada malo i znalo i pričalo ali po tome koliko je pjesama znao napamet, priča i drugih tekstova koje bi mu neko samo jednom pročitao ili ispričamo Mitar bi zapamtio.

Mitar je bio veliki vjernik, pravoslavac, iakoje živio u vrijeme kada se o vjeroispovjesti uglavnom šaputalo, on je sve postove redovno postio, nijedan  do samog kraja života nije propustio a živio je do 1985. godine.

Mi djeca često smo sjedili pored njega a on nam je pričao razne priče koje mu je ranije neko ispričao ili pročitao. Mnogo puta nam je pričao o Velikom Stržanju starom Rimskom i srednjevjekovnom gradu u blizini na našega Malovana i legendama vezanim za Stržanj.Zatim nam je pričao kako su njegovi preci došli u Malovan, jedan brat ostao tu a drugi produžio na područje današnje opštine Šipovo, Janjsku visoravan, doseljavanju Duvnjaka i drugih plemena u Malovan kao i mnoge druge priče.

Umro je negdje u decembru 1985. godine u rodnom Malovanu gdje je i sahranjen.  Iza Mitra je ostalo nasnjdnika, djece unučadi a i praunučadi, a jedino njegova kuća je iz proteklog rata ostala u dosta dobrom stanju u zaseoku Jovića kraj u Donjem Malovanu i još uvijek prkosi vremenu.

 
 

Kumovi (sjećanje na septembar 2008. godine)

Kumovi (sjećanje na septembar 2008. godine) Kumovi, stari kum (Predrag Baja Duvnjak) i novi kum (Dragan Vavan),rijetkost da se sastanu jer se hram krsti svakih 100 godina, a na našim prostorima...
Zoran Duvnjak, 13.4.2019. 12:15:26 Detaljnije

Mitar Veljko, zvani Mića, Mijavela, prosvjetni radnik, pisac, pjesnik, humanitarac, kuprešak od glave do pete

Mitar Veljko, zvani Mića, Mijavela, prosvjetni radnik, pisac, pjesnik, humanitarac, kuprešak od glave do pete Ove 2019. godine navršava se sedam godina kako nas je napustio (28.07.2012 godine) naš zemljak, kuprešak, prosvjetni radnik, pisac i pjesnik, humanitarni radnik Mitar Laze Veljko, prćijski nadimak porodice Modrić, zvani Mića ili Mijavela kako su ga u užem krugu porodice i prijatelja zvali.
Zoran Duvnjak, 30.3.2019. 17:15:44 Detaljnije

Jeremija Kikića

Jeremija Kikića Često sebe uhvatim u razmišljanju o Malovanu, malovčanima tako na red dođe da nešto napišem o Jeremiji Duvnjaku iz roda Kikića, odnosno kako da od zaborava otrgnem još jednog malovčaka i mnoge dosjetke koje su godinama prepričavane, kako u Drugom svjetskom ratu tako i poratnim periodu. Njegova deviza u jednom razdoblju života bila je: Nit ću Titi nit ću Draži već u šumu pa me traži.
Zoran Duvnjak, 27.10.2018. 17:53:29 Detaljnije

Sveštenici o.Saša i o. Simon Turkić dika i ponos kupreškog kraja

Sveštenici o.Saša i o. Simon Turkić dika i ponos kupreškog kraja Sveštenici o.Saša i o. Smon Turkić, naše gore list, već godinama uspješno propovjedaju vjeru pravoslavnu i ne zaboravljaju rodnu grudu i njene ljude.
Zoran Duvnjak, 12.9.2018. 18:49:32 Detaljnije

Vukan Janjkića Duvnjak, u Malovanu poznatiji kao Vukan Mandin

Vukan Janjkića Duvnjak, u Malovanu poznatiji kao Vukan Mandin Vukan Janjkića Duvnjak, šaldžija kakovog na daleko od Malovana nije bilo, rođen je davne 1914. godine u Donjem Malovanu a umro 2006. godine takođe u svom Malovanu. U svoje 92 godine života preživio je ni manje ni više nego tri rata. Lulu pušio dugi niz godina, zbog toga su ga neki zvali i lulaš.
Zoran Duvnjak, 22.10.2016. 17:38:15 Detaljnije

Iz iste kategorije:


Najnovije na sajtu:

Ovaj sajt je posvećen narodu krašnog kraja i kamenjara koji je kroz vijekove uspio ostati i opstati na ovim prostorima, očuvati svoju vjeru, svoje običaje i tradiciju, ali u dalekom svijetu mnogih ima kojima za rodnim selom srce pate, i koji u Malovan često požele da se vrate, da slobodno udahnu čari Malovanjskih lijepih gora i mirisa njegovog cvjetnog polja, snage bure s Malovana, vidjeti stada nebrojena, konje vrane nesedlane ravnim Kupreškim poljem razigrane, kosce dične gdje zelenu travu kose, i ostaje nam samo da u mislima često tamo odemo sada, ali tamo sada tišina se rasula svuda.
Ostalo nam usamljeno samo, naše selo, naša rodna gruda, i pitamo se dal izlazi nad Malovanom sunce i dal su jutra kao nekad ista. Pamtićemo zauvijek Malovan svoje selo, Milač rijeku bistru i studenu i Malovan portal koji gaji i čuva naš Malovan uspomenu.

© Copyright © 2006-2015. Malovan u srcu    Web design: Kreativnije.com