Ružo ženo živa željo

Iako relativno malo područje sela Donji i Gornji Malovan imaju svoju tradiciju i svoje junake koji su na svoj način obilježili život u Malovanu. U ovom tekstu govorimo o Lazi Janjkić Duvnjaku zvanom Lazica. Možda poseban, često neshvaćen, a možda je stvarno živjeo ispred svoga vremena.

Објавио: Z. Duvnjak, у категорији Priče iz Malovana, 11.6.2011. 22:00:00

Na duhovske zadušnice 2011. pođoh u Malovan da upalim svijeće za pokoj duše svojih predaka,  kad tamo u  gornjem groblju zatekoh Stojana  Duvnjaka -Đorđića  i njegova ženu  Bosu kako  kose travu oko grobova. Pitam kako ste, odgovaraju starački, šta ćeš trava izrasla godine pritisle a rada bi bili da pokose oko grobova rodbine, mnogo rodbine a oni sami. Nakon dužeg razgovora o svemu Stojan me pita Zorane jesi li bio na Lazičinom grobu? Velim jesam ali poodavno.  A znaš li ti šta na njemu piše?  Odgovaram nisam siguran.

I Tako Stojan nastavlja, pričao mu pokojni Dragomir Đorđića kako je Lazica živio i kako je uvijek bio drugačiji od ostalih, možda i napredniji ali to drugi nisu prihvatali. Lazica je u poodmaklim godimama odlučio da sam sebi za života sagradi vječnu kuću-grobnicu. Kako je naumio tako i učinio. Lazica je najprije iskopao raku-grobnicu dovoljne dužine i širine a mjeru je uzimao po sebi i kada je iskopao u nju je legao da izmjeri de nebi bila kratka. Tada nastaju problemi, koje je Dragomiru opisao „Za mal Dragomire ne urmh, kako bolan pita Dragomir, Kada sam lego da izmirim grobnicu nešto mi se zamanta, da sam jedva iz nje izišo“. I pored neugodnosti Lazica je nastavio sa nakanom, iskopao je grobnicu a nakon toga naručio krst na kojem i danas sa jedne strane piše:

OVDE POČIVA

LAZO JANjKIĆ R.1837.

OVI SPOMEN PODIŽEM SEBI ZA ŽIVOTA.

Sa druge strane stoji sljedeći tekst:

RUŽO ŽENO

ŽIVA ŽELjO, JA TI ODO A TI OSTA,

NEMOJ IMAT JADA DOSTA, TI ĆEŠ

AMO LAKO DOĆI A JA TAMO NEĆU

NIKAD.

Dvije godine nakon izgradnje spomenika i grobnice Lazo se upokojio i sahranjen je u već pripremljenu grobnicu. Naravno sahranila ga je njegova Ruža.

Lazica je Lazo Duvnjak, Janjkića po kojem je jedna porodica dobila i nadimak Lazičići, oni koji su ga poznavali pričali su da je gotovo cijeli svoj život,  kada bi imao vremena kopao u Velikom Stržanju, starom srednjevijekovnom gradu tražeći zakopano zlato. Da li je ikada išta pronašao niko nije znao, mada su se razne priče prepričavale.

Lazica se  i danas kao što vidimo pominje u pričama malovčana a i ovaj tekst ima tu namjeru kako se neke stvari nebi zaboravile. U našem Malovanu je bilo mnogo zanimljivih ljudi od kojih je jedan i Lazica. Neki lokaliteti u širem reonu Malovana su nazvani po Lazici, kao što je Lazičina livada, Lazičića kuće, Lazičića dolac, Lazičin progon i slično.

U Malovanu se  i dalje pominje uzrečica „Kiko i Lazica od dva Brata dica". Možda će sljedeća priča baš biti o Kiki.

 
 

Vaš komentar na tekst:




Polja označena sa * su obavezna za unos
Urednici sajta www.malovan.net ne odgovaraju za sadržaj poruka i komentara posjetioca ovog sajta. Urednici zadržavaju pravo da poruke i komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadržajem brišu ili mijenjaju. Ukoliko mislite da je neka od objavljenih poruka ili komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiva za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu info@malovan.net sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni tekst.

Komentari posjetilaca:

Trenutno nema komentara na ovaj tekst.

Facebook komentari

Iz iste kategorije:


Najnovije na sajtu:

Ovaj sajt je posvećen narodu krašnog kraja i kamenjara koji je kroz vijekove uspio ostati i opstati na ovim prostorima, očuvati svoju vjeru, svoje običaje i tradiciju, ali u dalekom svijetu mnogih ima kojima za rodnim selom srce pate, i koji u Malovan često požele da se vrate, da slobodno udahnu čari Malovanjskih lijepih gora i mirisa njegovog cvjetnog polja, snage bure s Malovana, vidjeti stada nebrojena, konje vrane nesedlane ravnim Kupreškim poljem razigrane, kosce dične gdje zelenu travu kose, i ostaje nam samo da u mislima često tamo odemo sada, ali tamo sada tišina se rasula svuda.
Ostalo nam usamljeno samo, naše selo, naša rodna gruda, i pitamo se dal izlazi nad Malovanom sunce i dal su jutra kao nekad ista. Pamtićemo zauvijek Malovan svoje selo, Milač rijeku bistru i studenu i Malovan portal koji gaji i čuva naš Malovan uspomenu.

© Copyright © 2006-2015. Malovan na Internetu    Web design: Kreativnije.com