IKAVIZAM U GOVORU SRBA NA KUPRESU

IKAVIZAM U GOVORU SRBA NA KUPRESU

 


Sažetak: potpuno ikavski, u kojima je porijeklo ikavizma moguće razli-
čito tumačiti. Do sada je porijeklo takvoga refleksa objašnjavano međudijale-
katskim kontaktima, mada opšte stanje govora daje argumente kojima se takav
ikavizam može smatrati rezultatom genetskoga razvoja.
Ključne riječi: kontinuanti jata, ikavizam, međudijalekatske adaptacije,
genetski razvoj.

*
U opisima zapadnijih srpskih govora centralno mjesto u vokalizmu, po
pravilu, pripada predstavljanju stanja kontinuanata jata. Tome je više razlo-
ga. A opet, svi baziraju na činjenici da se, iako izgovorna vrijednost jata ni-
je sasvim poznata, uglavnom polazi od toga da je osnovna vrijednost njegova
bio diftong nepotpunog obrazovanja. I njegove izmjene su vršene u različita
vremena u raznim krajevima. Kontinuanti su raznoliki, po prirodi svojoj,
ali i po tome što se često različito percipiraju – pa tako i različito pred-
stavljaju od strane različitih istraživača. Ipak, ma koliko raznolikih kon-
tinuanata da je opisivano, izgovorna vrijednost svakoga od njih proističe iz
pretpostavljene diftonške vrijednosti toga staroga glasa, zatvorenoga prvog
i otvorenog drugoga dijela.

 

Објавио: Nikola Ramić, у категорији , 3.2.2011. 9:25:24

 

IKAVIZAM U GOVORU SRBA NA KUPRESU

 


Sažetak: potpuno ikavski, u kojima je porijeklo ikavizma moguće razli-
čito tumačiti. Do sada je porijeklo takvoga refleksa objašnjavano međudijale-
katskim kontaktima, mada opšte stanje govora daje argumente kojima se takav
ikavizam može smatrati rezultatom genetskoga razvoja.
Ključne riječi: kontinuanti jata, ikavizam, međudijalekatske adaptacije,
genetski razvoj.

*
U opisima zapadnijih srpskih govora centralno mjesto u vokalizmu, po
pravilu, pripada predstavljanju stanja kontinuanata jata. Tome je više razlo-
ga. A opet, svi baziraju na činjenici da se, iako izgovorna vrijednost jata ni-
je sasvim poznata, uglavnom polazi od toga da je osnovna vrijednost njegova
bio diftong nepotpunog obrazovanja. I njegove izmjene su vršene u različita
vremena u raznim krajevima. Kontinuanti su raznoliki, po prirodi svojoj,
ali i po tome što se često različito percipiraju – pa tako i različito pred-
stavljaju od strane različitih istraživača. Ipak, ma koliko raznolikih kon-
tinuanata da je opisivano, izgovorna vrijednost svakoga od njih proističe iz
pretpostavljene diftonške vrijednosti toga staroga glasa, zatvorenoga prvog
i otvorenog drugoga dijela.
O ijekavskim kontinuantima jata u narodnim govorima dosta je pisano
– u okviru monografskih opisa pojedinih govora i u radovima koji su se ba-
vili samo tom problematikom, a sve više je i preglednih radova u kojima se
dosadašnja istraživanja sumiraju, rezultati porede i izvode zaključci. Iako
je dosta činjenica već spoznato, neke dileme još nisu razriješene. Objektiv-
no, problematika je izuzetno kompleksna. Poznato je da je pred istraživačima
zadatak da istraže pravila zamjene s obzirom na odnose refleksa kratkoga i
dugog jat, da utvrde razloge različitostima refleksa s obzirom na poziciju,
da uzimaju u obzir različite primjere adaptacija, pa ujednačavanja zbog mor-
foloških razloga, interferencije sistema i dr. Nesporno je da će u dijalek-
tološkoj nauci stanju kontinuanata jata i dalje biti posvećivana naročita
pažnja.
Kada je stanje ikavskih refleksa u pitanju, pored tzv. fonetskih i mor-
foloških ikavizama u zapadnijim ijekavskim govorima naročito je izražen
ikavizam kontaktnoga tipa. On je posljedica međudijalekatskih dodira, odno-
sno rezultat je uticaja ikavskih govora na ijekavske. Obično je leksičke pri-
rode. Neki od ijekavskih govora može biti ikaviziran u manjem ili većem
obimu. Ustaljeni ikavizmi, vezani za pojedine lekseme, nameću se kao posebna
kategorija i bitno ne obilježavaju pojedine govore (nema ijekavskog govora u
kojem nema takvih ikavizama, mada lekseme mogu biti različite).
Ikavizacija na leksičkoj osnovi može biti izražena u znatnijem obi-
mu, ali je tada obično praćena naporednom upotrebom i ikavskih i ijekavskih
formi (iz čega se može zaključiti da je međudijalekatski kontakt intenzivan
i da je proces u toku). Tada se obično govori o stepenu ikavizacije prvobitno
ijekavskog govora. U takvom govoru neophodno je identifikovati i druge po-
sljedice koje su rezultat takvoga uticaja, a koje se manifestuju na svim nivoi-
ma jezičke strukture. Sporno može biti kvalifikovanje takvih govora.
Takvih primjera međudijalekatskih adaptacija na područjima nepo-
srednog dodira nalazimo na mnogim stranama1, a najčešće nema drugih zaklju-
čaka izuzev da se radi o mehaničkoj mješavini. Ali, takve govore nije oprav-
dano smatrati ikavsko-ijekavskima, kako se obično nazivaju – oni su naprosto
mehanička mješavina u kojima preovlađuje jedan ili drugi tip kontinuanta, i
to je proces ikavizacije na leksičkoj osnovi. Logično je da takvi govori zadr-
žavaju niz osobenosti po kojima se može zaključiti da su ijekavski (ako to
stvarno jesu), a njihovo izučavanje zahtijeva, između ostaloga, i sociolingvi-
stički pristup.
Ikavsko-ijekavskima se mogu nazivati mješoviti govori u kojima se
može utvrditi pravilnost zamjene jat s obzirom na kvantitet slogova, čemu su
pridružene i druge zajedničke crte koje ih na svojevrstan način obilježava-
ju. Oni su poseban tip, a stanje kontinuanata glasa jat predmet je i istorijske
dijalektologije. U njima je moguće konstatovati sistem, jasna pravila zamjena
s obzirom na kvantitet slogova. Upravo zbog te pravilnosti u distribuciji
kontinuanata logično se nameće zaključak da to nije ikavizam kontaktnog ti-
pa, nego da se tu radi o organskom razvoju mješovitog govara U krugu zapadni-
jih srpskih govora takav je mogao biti govor Srba u jugoistočnoj polovini
Glamočkog polja, mada današnje stanje govora daje povoda da se govori o meha-
ničkoj ikavsko-ijekavskoj mješavini, a to prosto zbog velikog broja ijekavi-
zama, bez pravila o njihovoj raspodjeli, ili pak čestog smjenjivanjanja formi
sa različitim refleksima jata. Drugi nivoi jezičke strukture upućuju upravo
na pravi mješoviti govor.2
Narodni govor Srba na većem dijelu Kupreške visoravni potpuno je
ikavski. Tu se ikavizam mogao organski razviti, a to što spada u dijalekatsku
formaciju čiji su nosioci danas uglavnom Hrvati i Bošnjaci – drugo je pita-
nje. Ikavizam u ovom srpskom govoru skoro da više nije ni potrebno dokazi-
vati.
Nakon izvještaja Dalibora Brozovića o dijalektološkim istraživa-
njima u Bosni, objavljenog u Ljetopisu JAZU 1960. godine, u kojem ističe da je
„najzanimljiviji zadatak istražiti govor pravoslavnih ikavaca, koji stanuju
malo podalje od Livna“3, pojavio se, mada poslije skoro trideset godina, van-
redno značajan prilog o govoru stanovnika sela na Vukovskom polju Drago-
mira Vujičića i Josipa Baotića: „O dosad nepoznatom ikavskom govoru Srba u
jugozapadnoj Bosni“4. U okviru etnoloških istraživanja na Livanjskom polju
Đ. Čustović je predstavila i „Govor Srba ikavaca“5, ali dosta neuvjerljivo
(primjeri nisu akcentovani, građa je u velikoj mjeri zasnovana na narodnim
pjesmama i nekritički je razvrstana). Ovo područje se pominje i u radu o
identifikaciji pojedinih govornih tipova u jugozapadnoj Bosni6, a kojim se,
prvenstveno, nastoji preciznije utvrditi ikavsko-ijekavska granica na ovom
terenu.
Kada je u pitanju stanje kontinuanata staroga glasa jat kojima se govor
Srba sa područja Kupresa opredjeljuje u grupu mlađih ikavskih govora, građa
koju su zabilježili D. Vujičić i J. Baotić u pomenutom radu dovoljno je re-
prezentativna. Građi koju su objavili Vujičić i Baotić valja pridružiti i
građu koja je bilježena od stanovnika iz sela sa Ravnog polja. Tako se područ-
je ikavskog govora Srba proširuje na stanovnike još jednoga kraškog polja
na području jugozapadne Bosne. Prema podacima kojima raspolažemo, ikavica
je na području Kupresa zastupljena sve do Blagaja na sjeverozapadu, kao i u go-
voru Srba koji su uglavnom izrazita manjina u naseljima na područjima Liv-
na i Tomislavgrada (Duvno), a koja su pretežno hrvatska (i manje musliman-
ska), i ikavska.
Iz bogate građe kojom raspolažemo i koja je već u više navrata i od
strane raznih autora već tretirana i objavljena, sada izdvajamo, radi ilustra-
cije, samo po nekoliko primjera iz raznih kategorija: bisnoća, viverica, vri-
mena, vrilo, gusina, diver, diverovim, dica, diljač, ždribna, žliba, jist, li-
stve, mličak, nidra, obriži, proliće, prolićni, riži, ripica, Svitlica
(prezime), sime, simenjača, sist, site, sila, smićala, srića, triba, cidilo ...
Vinac (brdo), vinac, gri, glito, gnjizdo, dite, zadivalo, Zvir (brdo), zvizda,
klišća, sasici, svit, tilo, uvik, umim ... privarit, prĭgleda, priste, pribit,
prinoće ... prizivlje se, prizimena ... prid, priko, prida me, priko lita ... is-
pri kuće, gori, doli ... di, nigdi, diko ...
Osnovne kakakteristike ovog govornog tipa opredjeljuju njegovo mjesto
u krugu novoštokavskih govora. Akcentuacija je novoštokavska, sa karakteri-
stičnim poslijeakcenatskim dužinama. Narušavanje pravila distribucije
akcenata u novoštokavskom je prosjeku. Vokalski sistem je relativno stabi-
lan. U pogledu artikulacionih vrijednosti vokala primijećena je pojava fa-
kultativne diftongizacije vokala e – opriedeš, nieće, što može biti od zna-
čaja kada se govori o vezi sa govorom Hrvata ikavaca na livanjsko-duvanjskom
području. Šćakavizam je ovdje očekivana pojava godišće, pregršće, bunišće,
vrišćat,; zvižđa. Kada su pitanju množinski padeži valja naglasiti da da-
tiv, instrumental i lokativ karakteriše nejedinstvo nastavaka unutar pade-
ža. Na ovom mjestu nećemo razmatrati pojedinačne slučajeve nego ćemo nave-
sti nekoliko karakterističnih formi: čeljadma, na konjma, na rukom, nogom,
kućam, po državam, s kolim, u kanalim itd. Osnovni odnos je –im : -am (-om),
opet u skladu sa stanjem u mlađim ikavskim govorima, za razliku od osnovnog
odnosa –ije : -ami u susjednim ijekavskim govorima, koje, takođe, karakteriše
nejedinstvo nastavaka, ali je njihov inventar drugačiji.
Iako se radi o ograničenom broju primjera, jasno se može prepoznati
tipičan novoštokavski ikavski govor. Iako se zapadno i sjeverozapadno od
ovog područja, neposredno naslanjeni, nastavljaju novoštokavski ijekavski
govori Srba, od njih je odvojen svim bitnim odlikama, slično kao i drugi no-
voštokavski ikavski govori. Nešto južnije, takođe u jugozapadnoj Bosni, u
Livanjskom polju, na granici ikavskog govora, čiji su nosioci Hrvati (i Bo-
šnjaci), sa ijekavskim govorom, čiji su nosioci Srbi, podjela je oštra: iako
žive u istom selu i ikavci i ijekavci u najvećem dijelu čuvaju svoj način go-
vora. I tu su govori u kontaktu, ali značajniji uticaj izostaje.
To susjedstvo je istraživače i navodilo da izvedu zaključke o ikavizmu
kontaktnoga tipa. Karakterističan je stav Svetozara Markovića koji, opisu-
jući jezik Ivana Ančića, bosanskog pisca iz 17. vijeka, opisuje i govor sta-
novnika Ančićevog rodnog sela Lipe, na području Duvna (današnji Tomislav-
grad). U selu Lipa tada su živjeli Hrvati i Srbi. „Ikavizacija ovih jekavaca
je potpuno na leksičkoj osnovi, bez ikakvih pravila (nema razlike između du-
gog i kratkog sloga i sl.)“.7 Karakter toga ikavizma tako su opredijelili i
Vujičić i Baotić, kao i Asim Peco.
Govor Srba u Vukovskom i Ravnom polju, po svim svojim bitnim karak-
teristikama spada u krug novijih ikavskih govora, odnosno pripada mlađem
ikavskom dijalektu štokavskoga narječja. Kardinalne crte u ovom ikavskom
govoru Srba jugozapadne Bosne mogu imati značajno mjesto pri raznim klasi-
fikacijama ikavskih govora unutar štokavskoga narječja, i suštinski i ter-
minološki, posebno u najnovijim podjelama, nakon raspada srpskohrvatske je-
zičke zajednice na nivou književnoga jezika – a što će se sigurno odraziti i
na takvu zajednicu na nivou dijalekata, a i nakon uspostavljanja i/ili
(pre)imenovanja raznih standardnih jezika.
Ikavizam u govoru Srba na ovom terenu više nije sporan, ali valja mu
jasno utvrditi areal, i, što je, čini se, još važnije nedvosmisleno mu opre-
dijeliti prirodu. Činjenica je da su njegovi nosioci Srbi, autohtoni stanov-
nici ovoga područja na kojem su većinsko stanovništvo, a u mnogim naseljima
i jedino, ali je istina i da u susjedstvu žive Hrvati ikavci, koji su na li-
vanjsko-duvanjskoj teritoriji apsolutno većinsko stanovništvo, kao i Bo-
šnjaci ikavci. Na području Vukovskoga i Ravnog (Ravanjskog) polja, barem
prema geografskoj lociranosti, treba imati u vidu i značajnu izdvojenost Sr-
ba na ovom, istočnom dijelu Kupreške visoravni. Ipak, to je ikavski govor, a
nije ni mješoviti – niti je miješani. Sistema u rasporedu kontinuanata
staroga glasa jat ima – kontinuant je i. Rijetki primjeri sa ijekavskim zamje-
nama, kao i ekavizmi, ne remete opštu sliku, i očekivani su. Naprijed pomi-
njana ikavizacija bez ikakvih pravila, na leksičkoj osnovi, svakako bi dala
drugačije rezultate kada je opšta slika govora u pitanju. Uravnavanje samo
po jednom segmentu rezultiralo bi lako uočljivim razlikama u sastavu si-
stema, prije svega u inventaru morfoloških sredstava.
Nameće se zaključak da je tu ikavizam plod vlastite evolucije. Pored
niza osobina koje ga svrstavaju u grupu mlađih ikavskih govora, karakteriše
ga i dosta arhaizama, posebno u deklinaciji, što se mora uzimati u obzir pri
određivanju njegovog mjesta u krugu novoštokavskih govora. Zaključak o ta-
kvom, genetskom razvoju njegovom temelji se na jezičkim činjenicama, a njima
valja davati prednost u odnosu na nesigurne pretpostavke o prvobitnom pre-
bivalištu njegovih nosilaca. I ovdje se ikavizam mogao razviti na isti na-
čin i pod istim impulsom kao i u ostalim govorima zapadnohercegovačkog
tipa. I pomjeranja svekolikih štokavskih masa u pravcu zapada, zbog turske
najezde, a tako i lokalna pomjeranja, odnose se na ovo stanovništvo isto ona-
ko kao i na druge hrišćane. Konačne zaključke o ovom govoru i prirodi njego-
vog ikavizma moguće će biti donijeti nakon njegovog podrobnog ispitivanja,
kao i uzimanja u obzir etnoloških, istorijskih i drugih saznanja o narodu
ovoga kraja. Tome će značajno doprinijeti i dijalektološki atlasi, koji će
omogućiti sagledavanje pružanja, udruživanja i domašaja pojedinih izoglosa
– a tako i stanje kontinuanata jata, areal ikavizma i, prije svega, njegov karak-
ter.


Literatura
1. D. Brozović – P. Ivić, Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Zagreb
1988 (Brozović-Ivić 1988).
2. D. Brozović, Dijalektološka istraživanja u Bosni (okolica Livna i visočki kraj),Ljetopis
JAZU 64, Zagreb 1960 (Brozović 1960).
3. D. Vujičić i J. Baotić, O dosad nepoznatom ikavskom govoru Srba u jugozapadnoj Bosni,
(Vujičić - Baotić 1989).
4. J. Vuković, Govorne osobine Imljana, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etno-
logija, Sarajevo 1962 (Vuković 1962).
5. S. Marković, Jezik Ivana Ančića (bosanskog pisca XVII veka), Srpski dijalekto-
loški zbornik XIII, Beograd 1958 (Marković 1958).
6. S. Mrđen, Onomastika sela Hasanbegovci (Brajići) kod Glamoča, Onomatološki
prilozi VIII, Beograd 1987 (Mrđen 1987).
7. M. Pavlović, O stanovništvu i govoru Jajca i okoline, Srpski dijalektološki
zbornik III, Beograd 1927 (Pavlović 1927).
8. A. Peco, Kontaktni ikavizmi u ije-šta govorima jugozapadne Bosne, MANU, Skopje
1996 (Peco 1996).
9. N. Ramić, Ikavsko-ijekavska razmeđa u jugozapadnoj Bosni, Srpski jezik III, 1–2,
Beograd 1998 (Ramić 1998).
10. M. Rešetar, Posilovićev ikavsko-jekavski govor, Južnoslovenski filolog VIII,
Beograd 1928–1929 (Rešetar 1928–1929).
11. B. Ćorić, O jednom primeru međudijalekatske adaptacije, Zbornik za jezik i knji-
ževnost I, Titograd 1972 (Ćorić 1927).
12. Đ. Čustović, Narodni govor stanovništva Livanjskog polja, Glasnik Zemaljskog
13. muzeja u Sarajevu, Etnologija, Sarajevo 1961 (Čustović 1961).


REZIME
U radu se govori o ikavskom govoru Srba na Vukovskom i Ravnom polju, na
području Kupreške visoravni. Ikavizam ovoga govora u nauci više nije spo-
ran – već ga konstatuju i udžbenici, ali areal toga ikavizma nije precizno utvr-
đen. U dosadašnjim radovima o ovom i o ovakvim govorima Srba u susjedstvu
naglašavano je da se radi o ikavizmu kontaktnoga tipa, da je posljedica ikavi-
zacije ijekavaca na leksičkoj osnovi, i koji su uglavnom sociolingvističke
prirode. Ali, takav njegov karakter nije ubjedljivo obrazložen. U ovom radu se
iznosi drugačije tumačenje toga ikavizma – on je rezultat genetskog razvoja jed-
nog govora, i to se dokazuje jezičkim činjenicama.


Ikavian dialect in Serbian language in the region of Kupres
The author describes ikavian speech of the Serbs living in Vukovo and Ravno
polje, in the region of the Kupres plateau. Ikavianism of this speech is no longer
scientifically disputable – having already been mentioned in text-books, but the land
area of this ikavianism is not precisely established. In the books about this dialect and
similar dialects of the Serbs in the region, it is emphasized that this ikavinism is a
contact type of ikavianism, being the consequence of ikavinization of jekavian
speakers on lexical basis and it is of sociolinguistic nature. But this character of
ikavianism is not convincingly explained. There is a different interpretation of the
ikavinism in these papers – the phenomenon of ikavianism is the result of genetic
development of the dialect, which can be proved by some language facts.



Napomene
1 To su mehaničke ikavsko-ijekavske mješavine kakve su bilježili npr.: M. Pavlović u okolini Jajca (Pavlović 1927); J. Vuković u Imljanima (Vuković 1962); B. Ćorić u govoru Donje Rike i Biokovine (Ćorić 1972); S. Mrđen u okolini Glamoča
(Mrđen 1987) i dr.
2 Treba imati u vidu da je iz Glamočkog polja bosanski franjevac Pavle Posilović za čiji je jezik pokazano da je ikavsko-ijekavski. M. Rešetar je, izučavajući jezik Pavla Posilovića (Cvijet od kriposti), konstatovao da Posilović «miješa ikavski i jekavski govor, i to baš kako kaže natpis toga njegova djela – s jekavskim oblicima u dugim slogovima (cvijet), a s ikavskim u kratkim (krĩposti a ne krīposti)» (str.84) (Rešetar 1928-1929).
3 Brozović 1960, 351.
4 Vujičić – Baotić 1989, 163-169.
5 Čustović 1961, 91-117.
6 Ramić 1998, 267-280.
7 Marković 1958, 48. Vujičić - Baotić 1989;Peco 1996.

Nikola Ramić
FILUM, Kragujevac

 

 

 

Vaš komentar na tekst:




Polja označena sa * su obavezna za unos
Urednici sajta www.malovan.net ne odgovaraju za sadržaj poruka i komentara posjetioca ovog sajta. Urednici zadržavaju pravo da poruke i komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadržajem brišu ili mijenjaju. Ukoliko mislite da je neka od objavljenih poruka ili komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiva za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu info@malovan.net sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni tekst.

Komentari posjetilaca:

ИКАВИЗАМ У ГОВОРУ СРБА НА КУПРЕСУ, Publikacija Vam je odlična , samo napred!!!
DD, RS, 3.2.2011. 0:00:00

Facebook komentari

Iz iste kategorije:


Najnovije na sajtu:

Ovaj sajt je posvećen narodu krašnog kraja i kamenjara koji je kroz vijekove uspio ostati i opstati na ovim prostorima, očuvati svoju vjeru, svoje običaje i tradiciju, ali u dalekom svijetu mnogih ima kojima za rodnim selom srce pate, i koji u Malovan često požele da se vrate, da slobodno udahnu čari Malovanjskih lijepih gora i mirisa njegovog cvjetnog polja, snage bure s Malovana, vidjeti stada nebrojena, konje vrane nesedlane ravnim Kupreškim poljem razigrane, kosce dične gdje zelenu travu kose, i ostaje nam samo da u mislima često tamo odemo sada, ali tamo sada tišina se rasula svuda.
Ostalo nam usamljeno samo, naše selo, naša rodna gruda, i pitamo se dal izlazi nad Malovanom sunce i dal su jutra kao nekad ista. Pamtićemo zauvijek Malovan svoje selo, Milač rijeku bistru i studenu i Malovan portal koji gaji i čuva naš Malovan uspomenu.

© Copyright © 2006-2015. Malovan na Internetu    Web design: Kreativnije.com