Božićni običaji na Kupresu

Božić, praznik nad praznicima, u svim kupreškim selima dočekivan je s najvećom radošću. Pripreme za obilježavanje ovog praznika počinjale su šestonedjeljnim božićnim postom. To je vrijeme kada su se svi članovi porodice, uključujući često i djecu, odricali svih vrsta mrsne hrane. Tucindan, dan koga od Božića dijeli samo Badnji dan, bio je u znaku pripreme božićne pečenice. Na ovaj dan nisu se smjela tući djeca, jer se vjerovalo da će se na taj način u nastupajućoj godini izbjeći čirevi, kako na djeci tako i na odraslim ukućanima. Badnjem danu posebno su se radovala djeca. Uoči Badnjeg dana ili ujutro rano na Badnji dan iz šume je donošen badnjak i pobadan u blizini kuće da se što bolje uočava 

Објавио: MIRKO MATIĆ, у категорији Sjećanja, 3.1.2011. 10:03:29

Božić, praznik nad praznicima, u svim kupreškim selima dočekivan je s najvećom radošću. Pripreme za obilježavanje ovog praznika počinjale su šestonedjeljnim božićnim postom. To je vrijeme kada su se svi članovi porodice, uključujući često i djecu, odricali svih vrsta mrsne hrane. Tucindan, dan koga od Božića dijeli samo Badnji dan, bio je u znaku pripreme božićne pečenice. Na ovaj dan nisu se smjela tući djeca, jer se vjerovalo da će se na taj način u nastupajućoj godini izbjeći čirevi, kako na djeci tako i na odraslim ukućanima. Badnjem danu posebno su se radovala djeca. Uoči Badnjeg dana ili ujutro rano na Badnji dan iz šume je donošen badnjak i pobadan u blizini kuće da se što bolje uočava. Pošto na Kupresu nema hrastovih šuma to je drvo najčešće bilo bukovo. Tri deblja komada od odsječenog drveta domaćin je na badnje veče unosio u kuću i uz određen obred stavljao na ognjište i tu potpaljivao. Ovo drvo gorjelo je na ognjištu tri dana. Obilježavanje badnje večeri pripadalo je najvećim dijelom djeci. Tu veče svi ukućani su morali biti do temelja okupani i presvučeni u čistu odjeću, a kuća temeljno očišćena. Domaćin ili domaćica te večeri unosili su i sterali slamu u kuću. Prije večere domaćica je bila u ulozi kvočke. Bacala je u slamu orahe, lješnike, jabuke, bombone i druge darove namjenjene djeci i pri tom izgovarala: pile, pile, pile... Djeca bi slamu razgrtala (bucala) i u njoj tražila ponude koje je kvočka bacala. To se zvalo pijukanje a na Kupresu za razliku od drugih krajeva bucanje. Potom su djeca upoređivala ko je našao više, a ko manje darova u slami. Prije večere uslijedila bi porodična molitva u kojoj su, okrećući se prema istoku, učestvovali svi članovi domaćinstva. Ovaj čin odvijao se u strogoj tišini. Nakon ovog obreda svi ukućani sjedali su oko pune trpeze koja se na Kupresu zvala i sofra. Na sofri su bila isključivo posna jela: vrući prisni hljeb, gnječeni grah, rendana rotkva, pita od kupusa, razno voće, a po mogućnosti i crno vino. Djeca su se radovala Badnjoj večeri i zbog toga što te večeri nisu morala ići na spavanje prije odraslih. To je veče u kome su djeca u svim pravima bila izjednačena sa odraslima. Tom prilikom odrasli su tolerisali sve dječije nestašluke. Običaj je bio da po cijelu noć u sobi gori svjetlo. Samo božićno jutro počinjalo je u osvit zore. Tad su odrasli odlazili na jutarnju molitvu u crkvu. Ti odlasci često su bili po velikim mećavama i hladnoći, a ljudi su stizali i iz po deset kilometara udaljenih sela i zaselaka. Po završetku militve, kad se već razdanjivalo, ljudi su se po grupama vraćali svojim kućama. Taj njihov povratak bio je propraćen pjesmom i veseljem što je uveličavalo ugođaj božićnog jutra. Običaj je bio da se česnica mjesi rano u jutro, a taj posao je obavljala domaćica uz pomoć domaćina. U česnicu je obavezno stavljan metalni novac, koji se trebao dobro sakriti da niko ne zna gdje je ostavljen. Kad bi miješenje česnice bilo završeno onda se uzimalo slovo sa kojim bi se na nekoliko mjesta česnica išarala, a zatim stavljala na ognjište ili u rernu-pekaru da se peče. Obred za božićni ručak izgledao je ovako: prvo se na trpezu, iznesu sva jela namjenjena za ovu priliku, (česnica, pečenica, cicvara, suvo meso, kiseli kupus, okrugli tvrdi sir i drugo). Kad je sve pripremljeno za božićni ručak, cicvara se iznese na kućni prad da se svi ukućani u njoj ogledaju. Poslije toga upale se pripremljene svijeće, očita se molitva i tada svi ukućani, predvođeni domaćinom tri puta obilaze oko trpeze. Iza toga se svi ukućani međusobno izljube-pomirbože, izgovarajući pritom: Mir Božji, Hristos se rodi, iza čega je slijedio odgovor:Zaista se rodi. Iza navedenog obreda dolazi lomljenje česnice. Česnicu lomi domaćin sa ostalim ukućanima i članovima porodice. Česnica se tako izlomi na manje komade tako da svaki član domaćinstva dobije komad ovog božićnjeg kruva. Poslije toga svako od prisutnih u svom komadu traži skriveni metalni novac. Vladalo je mišljenje da taj novčić donosi sreću onome u čijem se komadu nađe. Vjerovalo se da će onaj član domaćinstva, koji je pronašao božićni novčić, te godine imati dovoljno novca. Božićni ručak započinje tako što svako ko je tom prilikom sjedio za trpezom, počevši od domaćina, najprije morao zahvatiti kašiku cicvare, tj. omrsiti se poslije posta. Svi su cicvaru uzimali istom kašikom. Kašika je išla s lijeva na desno od jednog do drugog. Cicvara je jelo koje su domaćice obavezno pripremale za Božić. Ovo jelo, specijalitet, spravljano je od kukuruznog brašna iz vodenice, kajmaka, masti i vode. Poslije uzimanja cicvare, na red je dolazila pečenica i ostale đakonije, po slobodnom izboru. Sa postavljanjem Božićne trpeze ujutro se nije žurilo ali se ručak trebao obaviti do podne. Božićna trpeza se nije dizala sa sofre tri dana, niti se kuća mela i čistila. Poslije svakog obroka trpeza se samo prekrivala čistim platnom. Na Božić se nije moglo nikuda odlaziti u goste pa je na Kupresu bio običaj da se omladina negdje poslije ručka okupi. U mom rodnom Blagaju išlo se Domu, u kom se nalazila prodavnica, pošta i velika omladinska sala. I u drugim kupreškim selima okupljalo se na sličnim mjestima, školama ili drugim pogodnim mjestima. Kao i na svakom zboru i ovdje se igralo kolo uz usnu harmoniku i pjevalo do pred sami mrak kad bi se okupljeni razilazili. Na ovim igrankama se i ašikovalo i zagledalo ko se kome sviđa a ne rijetko bi poneka cura bila i ukradena, jer je to bio početak perioda kad se moglo ženit i udavat. Dva naredna dana kod crkava je obavljana molitva, poslije koje su organizovane igranke i kolo na kojima se ostajalo sve do mraka. U ova dva dana ašikovanje je bilo jako zastupljeno, na način što su parovi od crkve odlazili u šetnje na samostalne razgovore, a običaj je bio i praćenje cura kući. Još češće su bile udaje i ženidbe od crkve, koje su ranije ugovarane na prelima. Za ove crkvene zborove cure koje su bile ugovorene ili očekivale udaju, ujutro su sa sobom nosile torbu sa osnovnom garderobom koju bi čuvao neko od njene rodbine, tako da bi u slučaju da bude ukradena od crkve imala sve najnužnije sa sobom. Doček i obilježavanje Malog Božića značio je nastavak božićnih praznika i običaja. Dio božićne pečenice obavezno je morao biti sačuvan za Mali Božić. Tog dana domaćin bi ujutru, prije zore, vodio svu djecu iz svog domaćinstva da vršu na armenu. Djeca su na armenu trčala u krug oko stožine po razbacanoj slami. Domaćin bi pri tom dozivao četiri najbolja domaćina iz svoje okoline i to po jednog domaćina sa svake strane svijeta. I to je značilo prizivanje roda i berićeta. Za obilježavanje ovog praznika pripreman je mali prisni hljeb sa otvorom na sredini, koji je stajao na stožini dok su djeca vrla. Poslije vršidbe domaćin i djeca ulazili su u štalu i ovaj hljeb, domaćin je stavljao na rog vola. Vo bi pritom zatresao glavom i ljheb bi pao na zemlju. Ako kolač padne na onu stranu do ognjišta, smatralo se da će prvo tele koje će se oteliti u štali, biti žensko (krava), a ako hljeb padne na suprotnu stranu, oteliće se vole (muško tele). Uz Božićne dane, (dane od Božića do Malog Božića), pravljene su ljuljaške na nagradama i pojatama i drugim pratećim objektima gotovo svakog domaćinstva. Na ljuljaškama su se ljuljala, ne samo djeca, nego i mlađi i odrasla čeljad. I sankanje na ligurama, i djece i odraslih, u tim svečarskim danima bilo je uobičajeno ubijanje dokolice. A kozanje je u ovim dugim zimskim noćima a nekada i danju, bilo nezaobilazna zabava, pretežno za odrasle muškarce, u čemu su nerijetko učestvovala i ženska čeljad. Zbog Božićnih dana i ostalih praznika u januaru, i svih svetkovina, slava, prela i zabave u narodu se ustalila uzrečica:Nema ljepših u godini dana od Božića do svetog Jovana.

 

Vaš komentar na tekst:




Polja označena sa * su obavezna za unos
Urednici sajta www.malovan.net ne odgovaraju za sadržaj poruka i komentara posjetioca ovog sajta. Urednici zadržavaju pravo da poruke i komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadržajem brišu ili mijenjaju. Ukoliko mislite da je neka od objavljenih poruka ili komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiva za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu info@malovan.net sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni tekst.

Komentari posjetilaca:

Госпођо Зорице. Пријатно ми је чути да вам се овај текст дојмио и подсјетио Вас на дјетињство, а посебно ми је задовољство чути да сте добили инспирацију да из текста нешто пренесете и на Ваше синове.
Мирко Матић, Бања Лука, 25.2.2011. 0:00:00
Мирко, хвала Вам на овом иѕуѕетном тексту. Вратили сте ме у детињство. Моја баба Благајка је била стручњак ѕа козање. Она је мене и моју сестру научила овој игри. Након што сам прочитала Ваш текст,а постиђена што то нисам учинила раније, своје синове учим овој игри, и искрено они су одушевљени!
Зорица , Србија, 21.2.2011. 0:00:00
...E NIJE BILO TAKO KOD NAS U MALOVANU STO ZNACI DA NISAM IZ BLAGAJA NEGO IZ MALOVANA U SVAKOM SLUCAJU...VAISTINU SE RODI...A OBICAJI SU SKORO ISTI I HVALA NA OVOM TEKSTU.POZDRAV
MALOVANJKA III, BEOGRAD, 13.1.2011. 0:00:00
malovanjka hristos se rodi mir bozziji svaka vam chast na vassim tekstovima a unjima sam prepoznao da ste iz blagaja ako ste iz blagaja onda znate da se u blagaju ujutro na badnji dan badnjak svetom drvo zabadao u djubre kod kossara a mi djeca smo se takmichili chiji ce biti vecci i to je duggo dugo bio obichaj kolilko ja znam to je bio turski zulum koji je prerasdtao u obichaj molim vas za vass komentar po ovom pitanju. mir bozziji hristos se rodi
marko, beograd, 6.1.2011. 0:00:00
...BOZICNO JUTRO JE POCINJALO ZA NAS DECU U 4-UJUTRO A ZA MOJU BAKU ( NARAVNO POSLE I MAJKA JE TO NASTAVILA )POCINJALO JE U TRI UJUTRU TAKO STO JE USTAJALA DA NAPRAVI CESNICU I CICVARU.U CESNICU JE STAVLJALA NOVCIC CAVO I PARCE SALA .ONDA NAS JE BUDILA I POSLE UMIVANJA HLADNOM BUNARSKOM VODOM ULAZILI SMO U DNEVNI BORAVAK UZ POZDRAV ,DOBRO JUTRO DOBRO NAM BOZIC OSVANUO A BAKA BI NAS POSIPALA TRI PUTA ZITOM UZ POZDRAV ,I STOBOM ZAJEDNO,ONDA BI STAVLJALA CICVARU NA STO SA UDUBLJENJEM KOJE SE PRAVI KASIKOM DA BI SE MAST SKUPILA I PO OBICAJU OGLEDALI SE SVI NA TO TJ.TATA BI SE PREKRSTIO NADNIO SE NA SERPU DA SE VIDI A ONDA BAKA MAJKA I MI DECA.POSTOJI VEROVANJE AKO SE VIDIS U TOJ MASTI I SLEDECI BOZIC CES DOCEKATI AKO NE NE VALJA...ONDA SE TOM JEDNOM KASIKOM UZME CICVARA DA BI SE OMRSILI POSLE POSTA NARAVNO AKO SE POSTIO SAMO BADNJI DAN (AKO SE DUZE POSTILO ONDA SMO ODLAZILI NA JUTRENJE U CRKVU I PRICESCIVALI SE)TADA BI SE IZNELA CESNICA PECENICA SARMA I CUVENE SAPICE I VANILICE NA STO.ONDA BI STALI SVI OKO STOLA NEKO OD DECE ,OCITAO,OCE NAS...I TADA BI SVI SA DESNOM RUKOM DRZECI CESNICU TRI PUTA JE OKRENULI I ODLOMIO SVAKO PO JEDNO PARCE A KOD KOGA SE NADJE NOVCIC ONCE DA UPRAVLJA NOVCEM TE GODINE A KOD KOGA SE NADJE ,CAVO, TAJ CE TE GODINE DA BRINE O STOCI...ZATIM SE KRENE SA DESNE STRANE PRVI DO DOMACINA I POMIRBOZIMO SE(TRI PUTA SE LJUBI UZ POZDRAV ,MIR BOZI HRISTO SE RODI,A ONAJ SA KIM SE LJUBIS KAZE ,VAISTINU SE RODI,)....PO MENI BOZIC JE STVARNO BIO JEDAN OD NAJ RADOSNIJI I NAJ LEPSI PRAZNIKA TAJ DAN SE OBICNO BUDE KUCI NEIDE SE NIGDE KAZU NE VALJA DA SE IDE IZ KUCE...BILO KAKO BILO BOZIC U MALOVANU SLAVIO SE U SVAKOJ KUCI SA VELIKOM RADOSCU TO ZNAM I TO PAMTIM I NIKADA NIKADA NECU ZABORAVITI....
MALOVANJKA III, -, 3.1.2011. 0:00:00

Facebook komentari

Iz iste kategorije:

Marinko Marić malovanjski knez, 7.2.2015. 23:00:00
Varica, 14.12.2011. 12:55:54
Običaji za sahranu, 17.10.2011. 15:46:55
Mladenci u 90-im, 2.7.2011. 11:58:27
Vaskrs na Kupresu, 24.4.2011. 19:16:47
Božićni običaji na Kupresu, 3.1.2011. 10:03:29
Vavani porijeklo, 5.12.2010. 14:19:58
Božićno jutro, 14.11.2010. 17:36:59

Najnovije na sajtu:

Ovaj sajt je posvećen narodu krašnog kraja i kamenjara koji je kroz vijekove uspio ostati i opstati na ovim prostorima, očuvati svoju vjeru, svoje običaje i tradiciju, ali u dalekom svijetu mnogih ima kojima za rodnim selom srce pate, i koji u Malovan često požele da se vrate, da slobodno udahnu čari Malovanjskih lijepih gora i mirisa njegovog cvjetnog polja, snage bure s Malovana, vidjeti stada nebrojena, konje vrane nesedlane ravnim Kupreškim poljem razigrane, kosce dične gdje zelenu travu kose, i ostaje nam samo da u mislima često tamo odemo sada, ali tamo sada tišina se rasula svuda.
Ostalo nam usamljeno samo, naše selo, naša rodna gruda, i pitamo se dal izlazi nad Malovanom sunce i dal su jutra kao nekad ista. Pamtićemo zauvijek Malovan svoje selo, Milač rijeku bistru i studenu i Malovan portal koji gaji i čuva naš Malovan uspomenu.

© Copyright © 2006-2015. Malovan u srcu    Web design: Kreativnije.com