Rađen Mitar, malovčak, guslar, pjesnik, živio život iz inata
28. мај 2016.

Rađen Mitar, malovčak, guslar, pjesnik, živio život iz inata

Još jedno lice iz Malovana, koje je dalo pečat našem selu Malovanu a koje ni u kom slučaju nebi trebalo zaboraviti a da se ne napiše bar nešto jeste Mitar. Radi se o Mitru Rađenu sinu Pere iz Donjeg Malovana rođenom negdje oko 1910. Godine kao potpuno zdravo djete i kratko vrijeme nakon rođenja ostaje potpuno slijep.

Marić Trivun malovčak velikog srca
22. јан 2016.

Marić Trivun malovčak velikog srca

Još jedno lice iz Malovana koje se ni po koju cijenu ne smije zaboraviti a pamte ga mnogi po dobroti i srcu koje imao veliko kao Malovan o njemu se prepričavalo po svim republikama bivše nam zemlje Jugoslavije a radi se o Marić Trivunu zvanom Triško, koji je rođen u zaseoku Marića Dolina, Donji Malovan a veći dio svoga života je proveo na Stržanju gdje je držao na daleko čuvenu i u to vrijem najpoznatiju kafanu „Odmor“.

Momo Milojkov-Bećar
12. јан 2016.

Momo Milojkov-Bećar

Momo Milojkov zvani Bećar, a pravo ime mu je bilo Dušam Marić, mnoge malovčane da pitamo ko je to i čiji je ne bi znali, a radi se o još jednom poznatom liku ne samo u Malovanu nego, prije svega u Šujici, Kupresu i kupreškim selima kako, pravoslavnim, tako katoličkim i muslimanskim. Oni su ga poznavali po nadimku Bećar dok smo ga mi u Malovanu zvali Momo Milojkov.

Marinko Marić malovanjski knez
07. феб 2015.

Marinko Marić malovanjski knez

Marić Marinko zvani Knez ili Goretić (na ovaj drugi nadimak se malo i ljutio), kako su ga mnogi malovčani zvali, bio je jedan od najomiljenijih i najpriznatijih ljudi među malovčanima a i kupreškoj visoravni. Rođen 20-i neke godine prošlog vijeka, o njemu su mnoge priče ispričane, bio je šeret, znao se našaliti, ali isto tako i pomoći svojim komšijama, prijateljima, znanima i neznanima, imao je i kumova više nego možda i jedan malovčak, kome je god trebalo da se vjenča na brzinu Marinko se tu našao da bude kum, mogim dječacima je baš on bio uzor. Tokom dugih zimskik kupreških noći kada bura dune i sune, napravi smetove velike i po nekoliko metara, kada prekine saobraćaj Kupreškim poljem kod Marinka su mnogi putnici namjernici potražili spas, ogrijali se, nahranili, napojili, prenoćili, i sve, normalno, bez ikakve novčane naknade, a o iznenadnim gostima se najviše u to vrijeme brinula Marinkova maćeha Vlajka, koju je on posebno cijenio, više nego neki što su pazili rođene majke.O Marinku je teško pisati a da se nešto ne zaboravi, a bio je malovčak, uvijek je to isticao i volio je Malovan.

Autobuska linija Kupres-Sarajevo svaki dan u 06,00 sa Momom Bukaricom, Tadijom i Jovicom
17. јан 2015.

Autobuska linija Kupres-Sarajevo svaki dan u 06,00 sa Momom Bukaricom, Tadijom i Jovicom

Osamdesetih godina prošlog vijeka mnogi se sa smiješkom na licu prisjećaju i komentarišu bilo neko lijepo vrijeme, najljepše, možda jeste možda nije... Za mene i moju generaciju, odnosno one rođene 50-tih i 60-tih stvarno bijaše lijepo vrijeme. Moja generacija je završila srednju školu 1980. godine i mahom svi upisasmo fakultete, najviše nas u Sarajevu, manje u Banjaluci, Beogradu, Zagrebu, Osijeku. Te ili sljedeće godine, zavisno od toga da li smo išli u JNA, mnogi iz Malovana i krenusmo na studije u Sarajevo, a među njima Anđelka Marić, bila jedan od najboljih učenika u našoj generaciji, Boja Vavan takođe odličan učenik, Jelica Kanlić, Zoran Duvnjak, Mirjana Duvnjak, Bogoljub Duvnjak, Nenad Marić, Rajko Marić je već studirao u Sarajevu kao i Niko Bajilo, dok je Zjajo Milan već završavao, Nikola i Radivoj Duvnjak već završili.