Stanovništvo

U ovom dijelu sajta možete saznati više informacijama o malovanskim porodicama,  odakle potiču, koje dijelove Malovana naseljavaju ili su naseljavali, te koje slave obilježavaju.

U ovom dijelu sajta možete saznati više informacijama o malovanskim porodicama,  odakle potiču, koje dijelove Malovana naseljavaju ili su naseljavali, te koje slave obilježavaju.
Obuhvaćena su sljedeća prezimena: Bajilo, Vavan, Despinić, Duvnjak, Zjajić, Ivaz, Kanlić, Kolonja, Marić, Mašić i Rađen...

 

Kanlić

Засеок:

Kanlići

Поријекло:

Kako kaže dr. Duvnjak Kanlići su jedno od tri najbrojinja plemena koja su formirala Donji Malovan. O Kanićima je prvi pisao Borivoje Milojević u radu o Donjem Malovanu. Kanlići žive u zaseoku Kanlići i slave sv. Velikomučenika Georgija-Đurđevdan. Oni su se prezivali Petrovići i živeli su u Janju, selo Vračeti (sada Strojice). pobili neke buljubaše u Vitorogu i pobegli u okolinu Vrlike u Dalmaciji. U Donji Malovan su došli krajem 18. veka, kaže Milojević.
O poreklu Kanlića pisao je i Milenko Kumović, pored prepričavanja šta je Milojević rekao Kumović kaže da je to jedinstveno prezime na Kupreškom polju i pretpostavlja da je izvedeno iz nekog nadimka „Kane“. Međutim veća je verovatnoća da je to prezime iz turske reču „kanli“ što znači krv, a pošto su pobili neke buljubaše onda kombinacijom turske reči i najčešćeg srpskog završetka prezimena „ić“ došlo se do kanlić. Dr. Duvnjak kaže da ovu pretpostavku podržavaju i neki sadašnji Kanlići kao što je zarija Kanlić. Rodonačelnik današnjih Kanlića iz Donjeg M alovana je Lazo Petrović koji je sa svojom porodicom i nešto blaga došao iz sela Koljana kod Vrlike u Donji Malovan slično kao i Bile Tvrtković rodolačelnik Duvnjaka. Pred rat 1990. godine u Koljanima je živjeo jedan od potomaka Kanlića a zvao se Niko.

Najnovije na sajtu:

Ovaj sajt je posvećen narodu krašnog kraja i kamenjara koji je kroz vijekove uspio ostati i opstati na ovim prostorima, očuvati svoju vjeru, svoje običaje i tradiciju, ali u dalekom svijetu mnogih ima kojima za rodnim selom srce pate, i koji u Malovan često požele da se vrate, da slobodno udahnu čari Malovanjskih lijepih gora i mirisa njegovog cvjetnog polja, snage bure s Malovana, vidjeti stada nebrojena, konje vrane nesedlane ravnim Kupreškim poljem razigrane, kosce dične gdje zelenu travu kose, i ostaje nam samo da u mislima često tamo odemo sada, ali tamo sada tišina se rasula svuda.
Ostalo nam usamljeno samo, naše selo, naša rodna gruda, i pitamo se dal izlazi nad Malovanom sunce i dal su jutra kao nekad ista. Pamtićemo zauvijek Malovan svoje selo, Milač rijeku bistru i studenu i Malovan portal koji gaji i čuva naš Malovan uspomenu.

© Copyright © 2006-2015. Malovan na Internetu    Web design: Kreativnije.com