U ovom dijelu sajta možete saznati više informacijama o malovanskim porodicama,  odakle potiču, koje dijelove Malovana naseljavaju ili su naseljavali, te koje slave obilježavaju.

Obuhvaćena su sljedeća prezimena: Bajilo, Vavan, Despinić, Duvnjak, Zjajić, Ivaz, Kanlić, Kolonja, Marić, Mašić i Rađen...

 

Bajilo

Засеок:

Bajili

Поријекло:

Predak od koga potiče pleme Bajilo na Kupresu je Bajilo Đuro. Đuro se naselio u selo Gornji Malovan 1816. godine kada ja imao 18 godina. Rođen je 1798. godine u dalmatinskom selu Tijarica i imao je dva starija brata.

Pošto je Tijarica kamenito područje te je bilo malo obradive zemlje od koje se u to vrijeme izuzetno teško živjelo Đuro kao najmlađi brat odluči se da traži bilo kakvog posla (najma). Krene pešice iz Tijarice preko Duvna i pred samu noć stiže u selo Gornji Malovan. Zakonačio je kod babe i djeda koji su se prezivali Čerine i nisu imali djece.

Đuri su se žalili da kao ostarjeli ne mogu više da rade i da je i lakši posao za njih naporan. Imali su od zgrada manju kuću i štalu, a od stoke jednu kravu, jednog konja i pet ovaca.

Đuro kao mladić bez nekog životnog iskustva,  zabrinut, misleći kuda ujutru da krene i kakav ga put čeka veoma slabo je i spavao. Ustao je rano dok su deda i baba još spavali. Otišao je u štalu, počistio je i položio stoki sijena. Vratio se u kuću dok su djeda i baba još spavali.. Đuro je čekao da bi mu dali nešto da pojede i da bi nastavio put.

Kad su se deda i baba probudili, pošto je baba bila nešto sposobnija, otišla je u štalu. Kad je došla vidjela je štalu počišćenu i stoku koja jede položeno sijeno. Pitala je Đuru da li je išao u njihovu štalu. On je odgovorio da jeste. Babi su potekle suze i pitala ga da ostane sa njima da živi do njihove smrti pa bi mu sve što imaju od zemlje, zgrada i stoke ostavili u vlasništvo. Đuro je rado pristaoi postaje stanovnik Gornjeg Malovana. Od zemlje imali su svega 12 duluma. Sjeverno od kućišta brižinu od 8 duluma i južno podvornicu od 4 duluma.

Đuro je imao bližnje komšije Zjajiće koji su mnogo ranije doselili u G. Malovan.

Imali su veliki broj stoke, radilo za obradu zemlje tako da je Đuro mnogo mnogo zavisio od njihove pomoći. Pomagali su mu da uzore ono zemlje što je imao, da dotera drva i drugo, a on je to njima odrađivao na druge načine. u periodu od 2-3 godine čuvao im je ovce, a istovremeno bi stizao da odradi svoje poslove kod kuće, i svakako obraćajući dužnu pažnju prema starcima, koji već u mnogome zavise od njegove pomoći.Deda je umro nakon 2 godine  a baba nakon 4 godine po njegovom dolasku u Malovan.

Đuro ostaje sam i nastavlja život u Malovanu na poklonjenoj imovini.

Nakon 6 godina po dolasku  u Malovan tj. 1822. god. selo ga bira i postavlja za seoskog kneza u njegovoj 24 godini života. Po isteku mandata bio je ponovo biran  tako da je seoski knez neprekidno bio punih 18 godina.

U to vrijeme područje Kupresa se nalazilo pod turskom okupacijom i svako selo je imalo svoga bega kao prestavnika glavne vlasti. Đuro je bio u dobrim odnosima sa begom jer su bili bližnje komšije. Beg mu je nudio da ima više obradive zemlje ali on pošto nije bio zasnovao porodicu nije htjeo. Čak i ono malo svoje zemlje je zapustio i vrlo malo obrađivao.

U svojoj 42. god. prestaje da bude knez. a u 46. god.se oženio. Žena mu je bila iz Vukovska od Aškića a ime joj je bilo Stana. Stana je bila mlađa od Đure 20 godina. Imali su šestoro djece od kojih je troje umrlo u ranom djetinjstvu. Najstariji sin Luka je rođen 1847, Marko 1862. a Niko 1865. godine.

Đuro je živio 78 godina.