Nadmudrivanja braće Bajilo

Bajile žive u Gornjem Malovanu, nisu veliki kupreški rod i do posljednjeg rata bilo ih je najviše dvije tri kuće. Slove za čestite domaćine, a jedan od Bajila, Nedeljko – Male sa pogrdnim nadimkom Glavonja bio je na daleko poznat i po svojoj duhovitosti i smislom za šalu. Njegov pogrdni nadimak je vjerovatno proizvod toga što mu je 'duša bila da se svakom maskari'.

Објавио: Milan Zjajić, у категорији Priče iz Malovana, 19.7.2010. 4:53:53

Bajile žive u Gornjem Malovanu, nisu veliki kupreški rod i do posljednjeg rata bilo ih je najviše dvije tri kuće. Slove za čestite domaćine, a jedan od Bajila, Nedeljko – Male sa pogrdnim nadimkom Glavonja bio je na daleko poznat i po svojoj duhovitosti i smislom za šalu. Njegov pogrdni nadimak je vjerovatno proizvod toga što mu je 'duša bila da se svakom maskari'.

Male je imao brata Zariju, koji je poslije Drugog svjetskog rata u kome je učestvovao kao partizan, živio u Zagrebu. Zarija bi skoro svake godine dio godišnjeg odmora provodio u Gornjem Malovanu. Pomagao je u koševini i drugim poslovima, a cijelo to vrijeme bi među braćom trajalo nadmetanje u tome ko će koga nasamariti ili prevariti na bilo koji način.

Tako, jednom prilikom, kada su krenuli na koševinu, Male je uzeo najbolju kosu i najbolji brus i dajući ih bratu Zariji rekao kako je to najbolje što ima i da to daje Zariji, jer nije u kondiciji, a sebi će uzeti puno lošije. Zarija je u prvi mah šutio, međutim kada su trebali početi kositi, zalaziti u livadu, Zarija se sumnjajući u Malinu iskrenost pobunio. Uzeo je od Male kosu koju je on namjenio sebi, a vratio mu svoju kosu i brus. Male ga je ubjeđivao da griješi, a pošto mu Zarija nije vjerovao kosili su sa kosama i brusom po novom rasporedu. Takav scenarijo se ponavljao svake godine. Tek kada su ostarili i prestali kositi Male je priznao Zariji da ga je uvijek uspijevao nasamariti. Znajući da mu Zarija neće vjerovati on bi mu stvarno uvijek nudio bolju kosu i bolje brusove, a sebi ostavljao lošije. Lakomi Zarija bi svojim izborom bio nasamaren i tvrdu kuprešku travau bez kondicije kosio lošijom kosom i lošijim brusovima.

 

Iz iste kategorije:


Najnovije na sajtu:

Ovaj sajt je posvećen narodu krašnog kraja i kamenjara koji je kroz vijekove uspio ostati i opstati na ovim prostorima, očuvati svoju vjeru, svoje običaje i tradiciju, ali u dalekom svijetu mnogih ima kojima za rodnim selom srce pate, i koji u Malovan često požele da se vrate, da slobodno udahnu čari Malovanjskih lijepih gora i mirisa njegovog cvjetnog polja, snage bure s Malovana, vidjeti stada nebrojena, konje vrane nesedlane ravnim Kupreškim poljem razigrane, kosce dične gdje zelenu travu kose, i ostaje nam samo da u mislima često tamo odemo sada, ali tamo sada tišina se rasula svuda.
Ostalo nam usamljeno samo, naše selo, naša rodna gruda, i pitamo se dal izlazi nad Malovanom sunce i dal su jutra kao nekad ista. Pamtićemo zauvijek Malovan svoje selo, Milač rijeku bistru i studenu i Malovan portal koji gaji i čuva naš Malovan uspomenu.

© Copyright © 2006-2015. Malovan na Internetu    Web design: Kreativnije.com